Dirigent je posrednik izme�u svira�a i publike. Odgovoran je prema publici a svira�i su odgovorni njemu. Stoga orkestar svira ono što dirigent tra�i. Dirigent osobno pro�ivljava melodiju u nastojanju da se �im više u�ivi u ideju kompozitora. Zatim tra�i od orkestra da njegov do�ivljaj ostvari.
Za ostvarenje svoga cilja potreban mu je notni zapis kompozitora kojeg nastoji prenijeti orkestru. Zajedni�ki vje�baju sve dok ne postignu do�ivljaj kojeg dirigent smatra primjerenim. To je kvaliteta.
Kvalitetu dakle osmišljava dirigent, pretpostavljaju�i da �e se ona svidjeti publici. �lanovi orkestra slijede tako definiranu kvalitetu. Ako je kvaliteta loše osmišljena, ni najbolji orkestar na svijetu ne mo�e je stvoriti. Interakcije izme�u dirigenta i orkestra su neophodne, s time da kona�ni do�ivljaj melodije (kvalitetu) odre�uje dirigent. Ne postoji nitko drugi unutar orkestra tko bi mogao preuzeti na sebe tu odgovornost.
Zadatak je muzi�ara u orkestru da naprave samo ono što je osmislio dirigent. Njihova odgovornost ovdje završava. A što onda dirigent treba znati? Na njemu je da prije svega sazna što korisnik od njih �eli, da se upozna s tajnama pojedinih instrumenta, njihovim me�usobnim utjecajem kao i s utjecajem svakog pojedinog instrumenta na kona�ni do�ivljaj melodije. Iako dirigent NE MORA znati svirati svaki instrument u orkestru, mora biti muzi�ki obrazovan. Kada mu je potrebno više, unutar orkestra �e lako prona�i stru�njake za pojedini instrument.
Organizacija funkcionira na posve istom principu iako je mnogo slo�enija. Poslovni procesi obi�no nisu vidljivi, naoko se �ine nepovezani ali sna�no utje�u na ukupni rezultat. Dirigentu su izvo�a�i uvijek na dohvat ruke. Njihov je u�inak mogu�e trenutno percipirati pa se onda mogu provoditi trenutne korekcije ako se dogodi da proizvedena glazba odstupa od o�ekivanog do�ivljaja dirigenta.
Organizacija okuplja sustav procesa u prostornoj i vremenskoj udaljenosti, iako su svi usmjereni prema istoj svrsi. Iako se edukaciji i sinkronizaciji muzi�ara u orkestru posve�uje velika pa�nja, isto se ne mo�e re�i za organizacije. Rezultati takvog pristupa pogubni su za sustav.
Uobi�ajeno se dešava da se neke komponente sustava na�u u gubicima a neke u dobicima. To ovisi o tome koliko smo dobro optimizirali sustav. Rangiranjem komponenti po njihovoj uspješnosti, što tradicionalni menad�ment stalno name�e, nikada ne�emo dobiti optimalni sustav koji �e korisniku isporu�ivati �eljenu kvalitetu jer komponente "dobitnici" obi�no postaju sebi�ne dok se komponente "gubitnici" ka�njavaju što neizostavno vodi u raskol.