Posve je neupitno da proces rangiranja uzrokuje konflikte meďż˝u ljudima i da razara moral. Kvaliteta stradava. Slobodno moďż˝emo zakljuďż˝iti: direktor troši novce u vlasništvu tvrtke za uništavanje radnih procesa! Pri tome treba uvijek imati na umu da su direktori ljudi koji zadnji pate zbog svojih vlastitih propusta. Vrlo je zanimljivo primijetiti koliko se broj ljudi danas bavi poslom kojeg uopďż˝e ne razumije.

Svaki menadďż˝er smatra kako on "jako dobro radi", štoviše, "najbolje što je uopďż˝e moguďż˝e". Tvrde kako rade "najbolje što znaju" pa stoga upravo na tome mjestu trebamo potraďż˝iti uzroke alarmantne gospodarske situacije u našoj zemlji. Dakle, oni rade "najbolje što znaju" a da se nikada ne zapitaju: "Da li je moje znanje dovoljno kvalitetno?" Paradoksalno je kako upravo njihovo "znanje" predstavlja izvor najveďż˝ih gubitaka i šteta za organizacije i zemlju u cjelini. Sva njihova nastojanja da djeluju na temelju njihovog "znanja", dakle ne-znanja, samo nastavljaju produbljivati jamu u kojoj se trenutno nalazimo. Recesija nam je to zorno pokazala.


Tiranija uobi�ajenog

Znaďż˝ajne gubitke stvaramo pod konstantnim utjecajem uobiďż˝ajenog. Uobiďż˝ajeno izjednaďż˝ujemo s ispravnim pa se tako podvrgavamo "tiraniji uobiďż˝ajenog": svi tako rade pa ďż˝u onda i ja! Opisani oblik tiranije se primjerice javlja u situacijama kada se veďż˝ina odluďż˝i za nešto, pa se onda podrazumijeva da je veďż˝ina u pravu, bez obzira na mišljenje pojedinca. Što predstavlja ďż˝estu i fatalnu pogrešku. Pojedinac moďż˝e, bez obzira na veďż˝inu, kvalitetnije sagledavati stvarnost. U struci nema nadglasavanja. Samo kvalitetna teorija moďż˝e predstavljati pravi kriterij za ispravnost.

Slogan "Kupujmo hrvatsko" samo se površnom promatraďż˝u moďż˝e ďż˝initi ispravnim. U zemlji velikih gospodarskih problema ďż˝ini se logiďż˝nim poticati kupovinu robe domaďż˝ih proizvoďż˝aďż˝a. Naďż˝alost, plasiranjem takvog slogana automatski podrďż˝avamo nekompetentnost. Umjesto da se napori usmjere u stalna poboljšavanja kojima ďż˝e domaďż˝i kupci sami po sebi postati zadovoljni domaďż˝om robom, kupujuďż˝i "naše" eliminiramo kvalitetniju stranu robu i podrďż˝avamo "naše" proizvoďż˝aďż˝e koji ďż˝e se sada još manje brinuti o kvaliteti. Na taj naďż˝in teško ďż˝e postiďż˝i konkurentnost potrebnu za izvoz.

Glavni krivci za rastuďż˝u nezaposlenost takoďż˝er su menadďż˝eri, toďż˝nije njihova znanja o menadďż˝emntu. Oni kao ljudi su posve u redu, ali im znanje nije u redu. Proizvodnja i prodaja robe na trďż˝ištu njihov je glavni zadatak. Iako su jako dobro plaďż˝eni, oni to nisu uďż˝inili. Buduďż˝i da nisu napravili ono za što su plaďż˝eni, pronašli su krivce u radnicima koje sada nemilice otpuštaju.