Sa kojim pravom oni to ďż˝ine? Pravo bogatstvo neke zemlje ne predstavljaju njegova prirodna bogatstva, veďż˝ ljudi koji mudro upravljaju resursima u svojem vlasništvu. Ako je tako, zašto se radnike šalje na ulicu?! Hrvatski menadďż˝eri, putem svoje organizacije HUP, neprestano šalju poruku kako su "radnici skupi"! Iako su naši radnici, poput naših nogometaša, toliko cijenjeni u svijetu? Kako to da naši radnici, u okvirima organiziranih sustava, što je u cijelosti zadaďż˝a menadďż˝era, postiďż˝u tako dobre rezultate?

Tiranija uobiďż˝ajenog ogleda se u tome što nitko ne razmišlja da bi uopďż˝e moglo biti drugaďż˝ije. U našim je organizacijama uobiďż˝ajeno:
- utvrditi norme rada za �ista�icu,
- utvrditi norme rada radniku za strojem,
- utvrditi norme rada stru�njaku za ra�unalom,
- utvrditi norme in�enjeru za projektnim stolom.

Uobiďż˝ajeno je okriviti radnike za lošu kvalitetu isporuďż˝enih proizvoda na koju se kupci ďż˝ale. No, tko je doista kriv? Sustav završne kontrole mora odluďż˝iti o kvaliteti koja je primjerena isporuci. U zraku vibrira ideja: "Nešto hitno moramo poduzeti! Odmah sada! Što ďż˝emo uďż˝initi?" Iako se nasluďż˝uje dubina problema, poseďż˝e se za "uobiďż˝ajenim postupkom" te se traďż˝i krivca kojeg treba kazniti. A što je s loše postavljenim procesom (varijabli "xy" iz ranije navedene jednadďż˝be) za koju je znanstveno dokazano da je u 96% sluďż˝ajeva "zasluďż˝na" za loše rezultate. U organizacijama se o tome malo vodi raďż˝una jer tiranija uobiďż˝ajenog traďż˝i krivicu u preostalih 6% koji se odnose na rad pojedinog ili uďż˝e grupe radnika. S druge strane uobiďż˝ajeno ponašanje traďż˝i da se nagradi prodavaďż˝ proizvoda ili usluge kada ostvari visoke prodajne rezultate ali pri tome ne dozvoljava da se utvrde štete koje u tom procesu nerijetko nastaju.

Svrha ili misija svake organizacije i svakog procesa nepobitno postoji. Naďż˝alost, o tome se rijetko kada razgovara pa zato problem uvijek ostaje isti: svaki ďż˝ovjek posjeduje svoje vlastito razumijevanje misije. ďż˝lanovi Uprave u meďż˝usobnim razgovorima shvaďż˝aju da ne dijele isto razumijevanje o svrsi organizacije, radnici tjeraju neku svoju misiju jednako kao i inďż˝enjeri. Energija sustava razbacuje se na sve strane. Usmjeravati ga postaje jednostavno nemoguďż˝e i to zato što direktor ne smatra kako bi ljude u sustavu trebao pridobiti i uvjeriti u misiju koju on smatra vaďż˝nom. Pritom oni ďż˝esto misle da drugi ljudi znaju što se dogaďż˝a u njegovoj glavi pa se on ne treba truditi da isto i pojasni.

Tvrtka koja se dovela u teškoďż˝e (vaďż˝no je zamijetiti rijeďż˝ "dovela" koju namjerno koristim umjesto uobiďż˝ajenog termina "upala u teškoďż˝e" koji sugerira da je tvrtka u tom procesu pasivno nevina što naravno ne koincidira s istinom) odmah napada troškove. A takav pristup spada u tiranija uobiďż˝ajenog. Ekonomisti su nas prevarili kada su nam objasnili da na troškove trebamo gledati kao na nešto što je štetno. A kada su još u sve to uveli pojam "nadmetanje" prevara je poprimila nesagledive dimenzije. Uvjerili su nas da nadmetanje pokreďż˝e svijet. Trďż˝išna ekonomija je slogan koji pokriva sve nejasnoďż˝e. Ona je mistiďż˝na, na isti naďż˝in kao što je i samoupravljanje bilo mistiďż˝no.