COS: Ako Vas ispravno shva�am, ne samo da �elite razumjeti taj rekurzivni odnos ve� i preduvjete koji poti�u i podr�avaju njegovo formiranje...

WO: Tako je. Primjerice, veoma me interesiraju uvjeti korištenja tehnologije kako bi napravilo nešto posve drugaďż˝ije. Prije svega me zanima:
1. Koji su to uvjeti korištenja tehnologije koji potiďż˝u promjenu statusa quo?
2. Koji su to uvjeti, "trigeri" ili motivi koji poma�u ljudima da doista promjene na�in rada?
3. Koji su to uvjeti, naďż˝in meďż˝usobnog odnošenja ili organiziranja koji potiďż˝u promjene?

Da rezimiram: u svojim studijama istraďż˝ujem korištenje raznih vrsta tehnologija u razliďż˝itim kontekstima te pritom uvijek posebno pratim odnos ljudi - tehnologija. Uvjeti u kojima ljudi djeluju uglavnom su institucionalizirani: npr. sustavi razmišljanja, poticajne strukture, norme, jezik, hijerarhija itd. Oni se u isto vrijeme mogu interpretirati: npr. mentalni modeli, motivacija i vještine. Na uvjete takoďż˝er utjeďż˝e i tehnologija: razliďż˝ite tehnologije imaju razliďż˝ita obiljeďż˝ja i materijalna, vremenska i prostorna svojstva. U posljednje vrijeme mnogo prouďż˝avam vremenske i prostorne uvjete koji potiďż˝u ljude na reakcije koje su znaďż˝ajno drugaďż˝ije od uobiďż˝ajenih kako bi uspjeli kreirati nove strukture funkcioniranja.


II. Studije se uglavnom bave istraďż˝ivanjem "više istog"

COS: Što ste otkrili postavljajuďż˝i to suštinsko pitanje?

WO: Veliko razo�arenje.

COS: Kako to mislite?

WO: Zato što ljudi uglavnom funkcioniraju i rade na sliďż˝an naďż˝in. Veďż˝ina se istraďż˝ivanja, pa tako i mojih, odnosi na ljude koji rade "više istoga". U tim istraďż˝ivanjima nailazim na nisku razinu sloboda, bilo da su je ljudi sami izabrali ili zbog neke "prisile" - što je moďż˝da preteška rijeďż˝ - recimo zbog sile prilika u kojima su se našli: zbog karijere, politiďż˝kih pritisaka ili zato što jednostavno smatraju da je raditi stvari na drugaďż˝iji naďż˝in iznimno zahtjevno. Iako se svojski trudimo promijeniti naďż˝in rada, rezultati su u praksi poraďż˝avajuďż˝i, najviše stoga što obiďż˝no koristimo "više istoga". Iz toga moďż˝emo zakljuďż˝iti da je svijet, globalno gledano, postao brďż˝i i efikasniji, ali da istovremeno nije pokrenuo ljude na neki novi naďż˝in. To je empirijska realnost, barem u kompanijama s kojima sam suraďż˝ivala. Vrlo rijetko nailazim na ljude koji doista rade drugaďż˝ije: improviziraju i inoviraju u ďż˝elji da utjeďż˝u na strukture koje ih sputavaju u djelovanju.