Zahvaljujući viziji, djelatnici mudro odlučuju imajući uvijek na umu krajnje odredište. Nakon realizacije pojedinog cilja, dilema oko pitanja "Što nam je dalje činiti?" posve iščezava. Vizija ocrtava mnogo širu sliku od trenutačnog cilja. U poznatom govoru "Sanjam", Martin Luther King opisao je vlastitu viziju svijeta u kojem ljudi poštuju jedni druge, a "njegovu djecu ne prosuđuje se prema boji kože, već po snazi i sadržaju karaktera." King je tada kreirao snažne i specifične slike vrijednosti bratstva, poštovanja i slobode – usklađene s vrijednostima osnivača SAD-a - koje su snažno utjecale na ljude. Kingova vizija položila je ključni ispit: nastavlja i dalje pokretati i vodi ljude, čak i nakon njegove smrti. Vizija osigurava dugoročnu proaktivnost – ostvarivanje željenog – pomaže nam napustiti kratkoročnu reaktivnost – konstantno bježanje od neželjenog.

Vizija je liderima posebno važna budući da liderstvo podrazumijeva da se nekuda ide. Desi li se suprotno, da vi i vaši ljudi nemate usmjerenja i ne znate u kojem smjeru idete, tada vaše liderstvo nema baš prevelikog smisla. Kenov otac, Ted Blanchard, osobnim je primjerom sjajno opisao navedeni obrazac. Ted je rano napustio mornaricu otišavši u mirovinu s činom kapetana iako bi, da je ostao, vjerojatno napredovao do čina admirala. Kada ga je Ken upitao zašto se tako rano povukao, otac mu je odgovorio: "Nevoljko priznajem da mi se mornarica u ratu više dopadala od mornarice u miru. Ne zato što sam nešto posebno uživao u borbi, već zato što smo u ratu točno znali koja nam je svrha (misija), što nam je cilj i što moramo postići. Problem mornarice u doba mira nazvao bih 'pomanjkanjem usmjerenja'; nitko ne zna što mu je činiti! Slijedom toga, previše zapovjednika smatra kako je njihov glavni posao utjecati na podređene da se osjećaju nevažnima."

Nedostatak jasne vizije pretvara organizaciju u birokraciju koja je sama sebi svrhom. Uprava počinje misliti kako su "ovce na broju samo radi dobrobiti pastira". Novac, priznanja, moć i status usmjereni su prema vrhu hijerarhije, sve dalje od djelatnika u kontaktu s korisnicima, pa liderstvo tada primarno služi dobrobiti lidera umjesto široj svrsi i ciljevima poduzeća. Da je tome tako pokazuju nam primjeri Enrona, World-coma i sličnih tvrtki.

Jednom kad je vizija zajednička i svima jasna, lideri se u miru mogu posvetiti potrebama zaposlenika. Povijest nam kazuje da su najbolji lideri uspješno motivirali okupljajući sljedbenike oko jasne vizije, čineći je tako zajedničkom. Ponekada ni sami toga nisu svjesni. No ipak, sa sigurnošću možemo reći da najbolji među njima jako dobro znaju što i zašto tako nešto čine.



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...