Dok se rani kapitalizam ograničavao na marginalne društvene skupine ostavljajući plemstvo, zemljoposjednike, vojnike, seljake, stručnjake, obrtnike pa čak i radnike podalje od sebe, novi je kapitalizam nevjerojatnom brzinom prodirao u sve krugove društva i radikalno ih mijenjao.

Još od ranih vremena u Starome svijetu novi su se alati, procesi, materijali i tehnike – ono što danas zovemo "tehnologijom" – širili među ljudima velikom brzinom. Primjerice, malo se modernih izuma tako brzo proširilo svijetom poput naočala u trinaestom stoljeću. Stvorene po prvi puta oko 1270. godine na temelju optičkih eksperimenata engleskog franjevca Rogera Bacona, naočale za čitanje za ljude slabijeg vida korištene su na papinskom dvoru u Avignonu od 1290. godine, na Sultanovom dvoru u Kairu od 1300. godine, a na dvoru mongolskog cara Kine ne kasnije od 1310. Samo su se šivaći stroj i telefon, najbrže rašireni izumi devetnaestog stoljeća, proširili svijetom jednakom brzinom.

Ranije tehnološke promjene gotovo su u pravilu ostale ograničene na jedan zanat i na jednu primjenu. Trebalo je proći još dvije stotine godina – do početka šesnaestog stoljeća – da Baconov izum dobije drugu primjenu: naočale za ispravljanje kratkovidnosti. Lončarsko kolo bilo je u punoj upotrebi na Mediteranu od 1500. p. Kr.; posude za kuhanje i čuvanje hrane i vode postale su prisutne u svakom kućanstvu. Međutim, princip lončarskoga kola primijenjen je tek 1000. g. kasnije na predenje.

Slično tome, oko 800. godine vjetrenjače su se iz antičkih igračaka transformirale u istinske , potpuno automatizirane strojeve koji su primjenu u brodogradnji pronašli tek tri stotine godina kasnije, nakon 1100. godine. Do tada su se brodovi pokretali veslima; ako se vjetar i koristio kao pogon, služio je isključivo kao pomoćna snaga, a i tada samo ako je puhao u pravome smjeru. Jedra koja pokreću brod funkcioniraju na isti način kao i krila koja pokreću vjetrenjaču, a potreba za svojevrsnim "jedrima" koja bi omogućila plovidbu uz vjetar i u suprotnome smjeru od vjetra već je dugo vremena egzistirala. Redizajn vjetrenjače dogodio se u negdje u sjevernoj Francuskoj ili uokolo tih prostora, na područjima koja su itekako bila upućena u brodove i navigaciju. No, daljnjih stotinu godina nikome nije palo na pamet da spravu izumljenu za crpljenje vode i mljevenje žitarica – za upotrebu na kopnu – primjeni za moru i u morskim uvjetima.

Za razliku od toga, izumi Industrijske revolucije vrlo brzo su se širili u različitim zanatima i gospodarskim granama. Na njih se počelo gledati kao na tehnologiju.



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...