Sanja Guć : Profesore Pavuna, u posljednje vrijeme često nailazimo na vaša promišljanja o znanosti, gospodarstvu i životu općenito. Očito je da vas mediji vole i da su zainteresirani za vaše stavove. Što biste odmah na početku, "umjesto uvoda" u ovaj intervju, poručili čitateljima qLifea?
Davor Pavuna : Odmah na početku želio bih reći da odustanu od daljnjeg čitanja ovog teksta smatraju li da ovu zemlju vode najbolji i najsposobniji ljudi, zato što ću ih kritizirati. S druge strane, ako su spremni za nove uvide koji će ih potaknuti na promišljanje i preispitivanje, neka nastave dalje. Budući da Hrvatska vrvi genijalcima, nitko se ne treba a priori slagati sa mnom. Neka svatko kritički promisli za sebe kako bi izgradio vlastitu viziju i strategiju. U tome pronalazim smisao ovog intervjua.
Pored toga, odmah na početku želim im poručiti kako smo svi mi - na individualnoj i kolektivnoj razini - svojevrsni "režiseri i glumci" u drami koja nije ništa drugo doli projekcija naše svijesti u multi-dimenzionalnom, preprogramiranom "računalu". Upravo radi toga svaki čovjek i svaka nacija imaju pravo i mogućnost svjesno odabrati budućnost koja je već ovdje, negdje oko nas, u kvantnoj stvarnosti koja nas okružuje. Radi toga bi Hrvati trebali postupiti poput Islanđana koji su jednostavno otpustili korumpirane političare i financijaše zamijenivši ih neokaljanim i časnim stručnjacima i znalcima. U mnogome bi se trebali ogledati i na uređenu i organiziranu Švicarsku, trebali bi vjerovati u integraciju s Europskom unijom, u ljubav i obrazovanje kao ključne vrijednosti pomoću kojih doista možemo stvoriti Rajski vrt na ovim prostorima.
SG: Uglednik ste svjetskog glasa, nevjerojatno aktivni i stalno u pokretu. Što se trenutno događa u svjetskoj znanosti? Koje recentne uvide i otkrića smatrate posebno zanimljivima za čitatelje našeg časopisa?
DP: Teško je jednoznačno odgovoriti na vaše pitanje. Svašta se događa, doslovce svakoga dana znanstvenici širom svijeta dolaze do novih otkrića tako da se svake godine generira količina informacija jednaka onoj koju je cjelokupna ljudska civilizacija stvorila od početka života do 1960. godine.
Posebno važnim smatram sljedeće:
1. Eksponencijalni porast količine informacija i kompleksnost koja iz toga nastaje veliki su izazovi čovječanstva koji nameću pitanje od "milijun dolara": Kako minimizirati prijem informacija, a da nam pri tome ne promaknu one stvarno korisne?