Do današnjih dana jasnim je postalo da se ciljevi Lisabonske strategije nisu ostvarili. Štoviše, EU se našla u najgoroj ekonomskoj krizi od kraja Drugog svjetskog rata naovamo kojoj se kraj još uvijek ne nazire. Iako mnogi tvrde kako su razlozi neuspjeha financijske prirode, istina je posve drugačija.
Naime, desilo se to da lideri zemalja članica jednostavno nisu razumjeli o čemu se tu zapravo radi. Nisu razumjeli da se radi o drastičnoj promjeni svjetonazora u obavljanju gospodarskih, kulturnih i drugih djelatnosti te da prihvaćanjem strategije i njenih ciljeva moraju kompletno transformirati logiku gospodarenja resursima. Upravo se zbog toga, prema mojem osobnom sudu, Lisabonska strategija pokazala neuspješnom.
Iako su se članovi Europske komisije svojski trudili pojasniti liderima suštinu dokumenta, koja se ogleda u potrebi hitnog redizajna tradicionalnih gospodarskih i financijskih politika, malo tko ih je slušao, a kamoli razumio. Posljedice su danas svima vidljive.
Dugo već razmišljam o pravim razlozima šutnje o neuspješnoj transformaciji europskog društva u "društvo znanja". Zašto europske vlade ništa ne govore o tome? Zašto se nisu potrudile osvijestiti novu logiku gospodarskog ponašanja u svojim zemljama kako bi na vrijeme reagirale i zaustavile propast?
Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...