Živjeti i raditi u današnjoj kompleksnoj, kontinuirano promjenljivoj i međuzavisnoj poslovnoj okolini u svakome od nas pobuđuje važna pitanja:
1. U kojoj nas mjeri tradicionalni alati i poslovni modeli podržavaju?
2. Kako uskladiti lijepe riječi ("ljudi su naše najveće bogatstvo") s bilancom u kojoj se isti iskazuju kao pasiva i trošak?
U današnje vrijeme većinom vjerujemo kako ljudi zaista jesu naše najveće bogatstvo, da znanje i inteligencija doista jeste ključnom konkurentskom prednošću poduzeća, da etika i etički principi zaista utječu na stvaranje vrijednosti te da kultura zaista jeste ključnim čimbenikom uspjeha organizacije. Usprkos tome, uhvaćeni smo u "zlatne lisice" biznisa, financijskih i ekonomskih modela i okvire koji nas stalno usmjeravaju u pogrešnom pravcu. Koliko dugo još možemo tolerirati nesklad između naših izjava o tome što nam je važno i stvarnosti u kojoj stari financijski i ekonomski modeli svakodnevno određuju naše odluke?
Pažljivim promatranjem možemo uočiti da je većina poslovnih i ekonomskih modela u uporabi kao i menadžerskih alata, ostatak industrijskog doba. Stalno se susrećem s frustriranim liderima i menadžerima koji uvijek iznova pokušavaju upotrijebiti upravljačke alate i metode koji u novoj ekonomiji jednostavno ne funkcioniraju. Vrijeme je da se pozabavimo posve drugačijom vrstom pitanja.
Preispitivanje starih metoda
Stručnjaci su nove uvjete gospodarenja nazvali različitim imenima: nematerijalna ekonomija, ekonomija znanja, ekonomija iskustva ili pak ekonomija ideja. Bez obzira kako ih nazivali, novi uvjeti gospodarenja zahtijevaju usvajanje potpuno novih pravila poslovanja, korjenito preispitivanje korporativnih vrijednosti i poslovnih modela. U međuvremenu, razvili su se novi pristupi stvaranju vrijednosti:
1. Intelektualni kapital (intellectual capital),
2. Dodana vrijednost znanja (knowledge value added),
3. Sustav uravnoteženih ciljeva (balanced scorecards).
Navedeni novi pristupi manji su dio cjelokupnog spektra najrazličitijih promjena poslovnih i ekonomskih modela još od doba Industrijske revolucije. Analitičke metode koje trenutno koristimo nisu dostatne za razumijevanje kompleksnih procesa stvaranja vrijednosti u okvirima nove ekonomije.