Posjete su sadržavale elemente učenja kroz služenje – pomaganja i služenja potrebitima te učenja iz proživljenog iskustava zabilježenog u formi opservacija, osjećaja i uvida o načinu funkcioniranja i potrebama zajednice. O proživljenim iskustvima potom se raspravljalo na formalnim i neformalnim sastancima danima kasnije.

Od lidera se zahtijevalo da na studijskom putovanju preuzmu ulogu antropologa i koriste svojih 5 osjetila – vida, sluha, njuha, okusa i dodira – kako bi razumjeli što se doista događa u posjećenim zajednicama. Od njih se također očekivalo da se potom oslone na svoje "šesto osjetilo" – intuiciju – kako bi se povezali s univerzalnim ritmovima života ljudi na posjećenim prostorima. Osim toga, poticalo ih se da osvijeste prejudicirane kulturalne ili intelektualne pretpostavke; svoje osobne osjećaje i prosudbe; te da se otvore prema novim iskustvima i spoznajama koje bi mogli doživjeti na studijskom putovanju.  

Unatoč tome, mnogi su bili iznenađeni viđenim; neke aspekte iskustva smatrali su deprimirajućim, a druge očaravajućim. Jedan od njih o tome je rekao: "U kontekstu Sikha ne mogu dovoljno naglasiti snagu zajedničkih vrijednosti koja im pomaže savršeno skladno surađivati pa stoga nemaju potrebe uvoditi bilo kakvu formalnu organizaciju." Na to se nadovezao kolega koji je boravio u centru Missionaries of Charity Majke Terezije: "Medicinske sestre i volonteri uistinu su me inspirirali svojom poniznošću, nesebičnošću, hrabrošću te ponajviše svojom vjerom. Snaga i energija kojom služe siromašnima, nemoćnima i izopćenima istinski me dirnula... Zaplakao sam, nisam se mogao suzdržati."

Lideri su se duboko povezali s ljudima koje su na putovanju upoznali, s osobama koje su davale sve od sebe kako bi pomogle čovječanstvu. Jedan od sudionika o tome je rekao:

Unatoč brojnim teško bolesnim i umirućim ljudima, posjećena mjesta nisu prožeta atmosferom očajanja već naprotiv, sreće i ljubavi. Zamoljen sam da pomognem masiranjem bolesnika u lošem fizičkom stanju. Što reći... od tih ljudi ostala je samo kost i koža. Andy, jedan od volontera koji sudjeluje u radu centra više od 14 godina, objasnio mi je što moram činiti: 'Gledaj, ovako se to radi. Masiranje im potiče cirkulaciju i sanira rane od dugotrajnog ležanja. No, od svega je najvažniji ljudski dodir; godinama im nedostaje, a vi im ga dajete'. Dakle, čvrsto stojim pri tome da su ljubav i predanost prevladavajuće emocije u tim prostorima. Sve to jednostavno vas povuče za sobom... bivate 'usisani'. Zatim počinjete činiti stvari za koje bi 'ruku u vatru' stavili da ih nikada nećete moći činiti.

Liderima su proživljena iskustva pomogla produbili razumijevanje i poštivanje života u zajednici: "Posebno me dojmio susret s misionarkama u centru Majke Terezije u Kolkati. Smatram kako one nisu vođene nekom posebnom vizijom već prije svega misijom, u formi dnevne ljubavi i suosjećanja prema odbačenim, zanemarenim i bolesnim individuama koje su netom pokupile s ceste."

Razumijevanje i poštovanje ponukalo je sudionike dublje promišljati: "U meni se stvorio novi paradoks. Počeo sam se pitati o tome kako je moguće toliko brinuti o sebi i o poslu, razmišljati 'koliko smo čaja prodali prošli tjedan', dok ovi ljudi posvećuju živote drugima u potrebi. Ne razmišljaju o sebi, o tome 'imali ovdje nečega za mene', već nesebično služe ljudima prema kojima život, čini se, nije bio pravedan. Taj jaz nisam uspio prevladati. Uz pomoć kolega borio sam se povezati doživljeno i naše svakodnevno poslovno okruženje."

Lideri su zajednički zaključili kako prevladavanje opisanog jaza zahtijeva reviziju korporativne misije njihove tvrtke. Revizija misije UBFA

Rezultat kolektivnog propitivanja ogledao se u zajedničkoj težnji sudionika da svoj posao učine svrhovitijim i relevantnijim zajednicama koje su opsluživali u Aziji. Jedan od njih o tome je rekao: "Počinjem osjećati da se posao ne mora nužno ograničiti na 'učinkovitu proizvodnju i prodaju', već da mu možemo osigurati mnogo širu svrhu 'služenja zajednici i ljudima u Aziji'. Možda bih to mogao nazvati preokretom iz plaćeničke u misionarsku paradigmu poslovanja naše tvrtke." Drugi se potom nadovezao: "U kontekstu širih svjetskih događaja, osjećam da posao mogu učiniti ispunjavajućim – pomoću hrabrih i humanih djela na koje ću se ponositi."

Kontinuirani dijalog sudionike je naveo da zaključe kako bi organizacije trebalo voditi misijom, radije nego brojkama i striktnim procesima. "Široj zajednici trebali bi služiti drugačije nego do sada. Trebali bi postati relevantnim subjektom, no ne samo tako da ih opskrbljujemo proizvodima", sugerirao je jedan od sudionika. "Organizacije poput Brahma Kumarisa i Missionaries of Charity pravi su primjer vodstva misijom... savršeno funkcioniraju bez nekih posebnih struktura, procedura i kontrole, iako barataju s milijunskim resursima!"

Lideri su također razgovarali o tome kakva im organizacija treba za konkretizaciju visokih aspiracija: stvaranje organizacije u kojoj će ljudi dobrovoljno "volontirati" stavljajući na raspolaganje svoje vrijeme i talent. Jedna od njih potom se na glas upitala: "Na koji način doprinosimo društvu? Jesmo li doista ispunili našu moralnu obvezu prema čovječanstvu?" Zatim je sama odgovorila: "Svi zajedno trebali bi se potruditi da ostavimo iza sebe naslijeđe koje će nadvladati barijere kulture, religije ili rase."

Iz razgovora je proizašao imperativ: morali su pomnije strukturirati svoje skrbničke aspiracije kako bi ih pretvorili u misiju i način života koji će naglasiti blagotvorne aspekte hrane na zdravlje čovječanstva. Obratimo pozornost na jednu izjavu sudionika:

Želimo biti odgovornim partnerom ljudima u Aziji, kako bi djeci i odraslima osigurali zdravlje i vitalnost pomoću kvalitetne ishrane. A to ćemo postići kada istinski zaslužimo njihovo povjerenje jer ćemo se dosljedno držati autentičnih, jasnih i nedvosmislenih standarda kvalitete. To ćemo postići tehnološkom dominacijom industrije i liderstvom u znanosti nutricionizma. Moramo se aktivno uključiti u život zajednice kako bi ispravno razumjeli potrebe, posebice siromašnih i djece. Činit ćemo to skromno, iskreno i autentično. Činit ćemo ono što govorimo.

Drugi je na to dodao: "Ogromna moć i privilegije povlače za sobom odgovornost. Naša nova misija, neovisno o semantici konačne verzije, osigurat će našem djelovanju snažniji utjecaj. Naša misija približit će se životnim misijama ljudi koje smo posjetili ovdje u Indiji."