Ekološki izazovi kapitalizma

Lester R. Brown Lester R. Brown, ambijentalist, osnivač Worldwatch Institute i Earth Policy Institute, autor i koautor pedeset knjiga prevedenih na četrdesetak svjetskih jezika od kojih je najpoznatija Full Planet, Empty Plates: The New Geopolitics of Food Scarcity. 

Problemi zemljišta i vode

U nastojanju da učenicima pojasne kompleksni fenomen eksponencijalnog rasta, u francuskim školama često se koriste metaforom lopoča: prvoga dana, na samom početku priče, samo jedan lopoč pluta površinom jezerca. Od tada pa nadalje svakoga dana njihov se broj udvostručuje; drugoga dana pojavi se drugi lopoč, trećega dana pojave se dva nova cvijeta, četvrtog dana četiri nova cvijeta itd. Potom upitaju učenike: "Osvane li jezerce tridesetog dana posve prekriveno lopočima, u kojem će trenutku biti 'napola puno'?" (Odgovor: dvadeset i devetog dana).    

Svjetski trendovi koji se odnose na obradive površine i vodu za navodnjavanje upućuju nas da zaključimo kako je u tom kontekstu današnje čovječanstvo zašlo u trideset i prvi dan. Po završetku umjerene ekspanzije u razdoblju od 1950. do 1981. godine, obradive površine polagano su se počele smanjivati, uglavnom zbog erozije površinskog sloja tla i prenamjene u nepoljoprivredne svrhe. Štoviše, na trećini obradivih svjetskih površina erozija je postala snažnija i opsežnija od prirodnih geoloških procesa stvaranja novog tla.

U razdoblju od 1950. do 2000. godine navodnjavane površine su se utrostručile, no nakon toga je taj rast gotovo zaustavljen. Još i gore, postoji objektivna opasnost da će uskoro uslijediti pad - u nekim zemljama to se već događa - zbog prekomjernog crpljenja te zbog ubrzanog otapanja planinskih ledenjaka koji presudno utječu na rijeke.

Svi mi dobro znamo da proizvodnja hrane iziskuje ogromne količine vode te da se to intenzivno korištenje vode ne može izbjeći. Na svjetskoj razini svaki čovjek u prosjeku dnevno popije četiri litre vode u sokovima, vinu, drugim pićima ili izravnim konzumiranjem. Međutim, za proizvodnju prosječnih dnevnih potreba hrane po čovjeku je potrebno čak 2.000 litara vode - dakle, petsto puta više nego popijemo. Može se reći da mi ustvari svakoga dana "pojedemo" čak 2.000 litara vode.

Opadanje nivoa podzemnih voda koje se koriste za navodnjavanje u mnogim je zemljama veliki problem. Prekomjerno crpljenje podzemnih voda, kada količine ispumpane vode kontinuirano premašuju prirodni priljev, klasični je primjer ekološkog naprezanja koje, prije ili poslije, dovodi do sloma. Stoga slobodno možemo zaključiti kako sadašnji način zadovoljavanja prehrambenih potreba svjetskog stanovništva opasno ugrožava buduću proizvodnju. Čini se kako smo na sadašnjem stupnju razvoja gospodarstva stvorili svojevrsni "balon" u smislu proizvodnje hrane. Erozija tla i iscrpljivanje vodnih rezervi upućuju na činjenicu da se kontinuirano bavimo tekućom potrošnjom te pritom malo ili nimalo mislimo o budućnosti.