Sedam akupunkturnih točaka transformacije kapitalizma

C. Otto Scharmer Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch Helsinki. Suosnivač SoL-a i ELIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Autor je kapitalnog djela Theory-U: Leading from the Emerging Future.

Tekst istražuje stavove, uvjerenja i način razmišljanja (mentalne modele) u pozadini (engl. thinking-behind-thinking) ljudskih aktivnosti koji su prouzročili duboku gospodarsku, ekološku, društvenu i duhovnu krizu današnjice te predlaže nove ideje i poluge za razvoj zelenog, inkluzivnog ekosustavnoga gospodarstva vođenog iskrenom namjerom (intencijom) za ostvarenjem željenih ciljeva.

Metodološki okvir teksta temelji se na dvije ključne ideje. Prva pretpostavlja postojanje tri osnovne faze evolucije zapadnjačkog kapitalizma:
- Kapitalizam 1.0, laissez-faire odnosno kapitalizam slobodnog tržišta (usmjeren na rast)
- Kapitalizam 2.0, bolje regulirani europski stil dioničkog kapitalizma (usmjeren na redistribuciju)
- Kapitalizam 3.0, (još uvijek neostvaren) inkluzivno, intencionalno ekosustavno gospodarstvo koje je sposobno kontinuirano unapređivati vlastite kapacitete za suradnju među svim sektorima društva (u središtu pažnje su inovacije ekosustava).

Druga ključna ideja identificira sedam ključnih dimenzija i kategorija ekonomske misli koje se moraju preoblikovati kako bi se gospodarsko-ekonomski sustav uzdignuo iz faze 2.0 u fazu 3.0. Riječ je o sljedećim kategorijama:

1. Mehanizmi koordinacije. Transformacija operativnoga gospodarskog sustava obilježenog konkurentskom borbom i zakonodavstvom oblikovanim prema željama određenih interesnih skupina (egosustavna svjesnost) u gospodarski sustav utemeljen na zajedničkom sagledavanju i zajedničkoj volji (pokretan ekosustavnom sviješću).

2. Priroda. Cikluse proizvodnje i potrošnje u potpunosti organizirati prema načelu "iz-zemlje-u-zemlju" (bez otpada) i uskladiti njihovu evoluciju s prirodnim ekosustavima.

3. Rad. Ustrojiti tzv. ekonomska ljudska prava koja bi se, primjerice, odnosila na bezuvjetni temeljni dohodak, zdravstveno osiguranje, obrazovanje i poduzetništvo kako bi se svim ljudima omogućile prilike za kreativni razvoj s ciljem stvaranja zajedničkog bogatstva i društvenih dobrobiti za zajednicu u cjelini.

4. Kapital. Redizajnirati i preusmjeriti tokove novca i kapitala kako bi služili svim sektorima gospodarstva.