Erozija samih temelja civilizacije

Složit ćemo se oko zaključka da tanki sloj tla od nekih petnaestak centimetara koji pokriva kopnenu površinu planeta čini istinske temelje naše civilizacije; bilo kakav kulturni, društveni ili tehnološki razvoj uvijek se gradio i uvijek će se graditi na prirodnom tlu. Nažalost, ekspanzivnim rastom svjetskog stanovništva i uzgoja stoke za prehranu na velikim područjima on polako ali sigurno nestaje.

Proces erozije tla uglavnom se potiče uništavanjem travnatih površina, a travnate površine uglavnom nestaju zbog sve brojnijih goveda, ovaca i koza koje ljudi koriste za prehranu i koje vode na ispašu u područja koja su previše suha, previše strma ili nedovoljno plodna za usjeve, a zauzimaju oko dvije petine ukupne površine Zemlje.

Prema procjenama stručnjaka, u svijetu se 200 milijuna ljudi bavi stočarstvom uzgajajući krave, ovce i koze. Budući da je u farmerskim zajednicama zemljište uobičajeno u vlasništvu zajednice, kontrola prekomjerne ispaše zbog toga je vrlo zahtjevna pa je takva situacija (vlasnička struktura) dovela do posvemašnje degradacije gotovo polovine ukupnih travnatih površina na planetu. Navedeni problem posebno je uočljiv širom Afrike, na Bliskom istoku, u srednjoj Aziji i sjeverozapadnoj Kini - gdje porast stočnog fonda gotovo linearno prati rast stanovništva. Primjerice, u Africi je 1950. godine živjelo 227 milijuna ljudi i 273 milijuna grla stoke. U 2007. brojke su narasle na 965 milijuna ljudi i 824 milijuna grla stoke. Budući da potražnja za stokom kontinuirano raste, prirodne mogućnosti ispaše na mnogim su mjestima odavno premašene pa se pašnjaci, polako ali sigurno, pretvaraju u pustinju.



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...