Ivanka Springer: Trenutačna kriza kapitalizma društveni je problem. Nažalost, izgleda da se odgovornost za dugoročni razvoj društva posve izgubila. Osim toga, veliki je problem što na globalnoj razini nemamo regulatora koji bi koordinirao i upravljao mehanizmima uravnoteženja. Rješenja pokušavamo pronaći na nacionalnoj razini, a da na globalnoj razini ne postoji konsenzus jer postoji previše različitih i međusobno sukobljenih interesa.

ZA: Prije nekoliko dana, pripremajući se za današnji razgovor, u godišnjem izvješću Oxfama - neprofitne organizacije s misijom uklanjanja siromaštva, prevelikih nejednakosti i drugih društvenih nepravdi - naišao sam na nevjerojatan podatak o tome da 85 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje imovinu koja je jednaka imovini četiri milijarde ljudi na dnu ljestvice bogatstva! Jednako je nevjerojatan podatak da je u SAD-u, nakon ekonomske krize 2008. godine, 90% koristi od rasta BDP-a prisvojio jedan posto najbogatijih.

Od 60-ih, 70-ih pa sve do 2008. i 2009. kapitalizam se suočio sa 127 velikih bankarskih kriza. Zajedničko obilježje svih tih kriza je to da su po završetku rezultirale još većom koncentracijom kapitala. Riječ je, naime, o jednom od suštinskih problema koje kapitalizam nosi u sebi budući da mu je nasušno potrebna distribucija kapitala - netko mora kupovati proizvode i usluge. Dakle, govorimo o pitanju kupovne moći.

Problem koncentracije kapitala usađen je u same korijene kapitalizma, još od nastanka prvih "društava ograničene odgovornosti" u sedamnaestom stoljeću. U SAD-u danas živi četiri milijuna milijunaša koji posjeduju više od 80% sveukupnog nacionalnog kapitala. U slučaju takve neprirodne koncentracije, rast postaje problem. Opstanak sustava zahtijeva redistribuciju kapitala. Zanimljive su stoga inicijative slične onima Billa Gatesa koji najavljuje da će većinu svog bogatstva razdijeliti.