ML: I sâm sam se, pripremajući ovaj broj, suočio s tom mišlju. Kada mi je Miljenko dostavio tekstove novog broja, nemalo sam se iznenadio. Očekivao sam nekakvu "hard staff ekonomsko-filozofsku robu", a dobio… ekološke probleme! U početku nisam mogao skriti razočaranje. Međutim, nakon što smo više puta razgovarali, shvatio sam o čemu je zapravo riječ: kapitalistički sustav privređivanja doista uništava planet i ljude. Miljenko je bio u pravu, doista nema većeg problema! Međutim, nameće se pitanje zašto nam se ključni problemi ljudskog postojanja, pa tako i ekološki, čine nevažnima? Je li to zato što se svi mi osjećamo malima i nemoćnima u kontrastu s njima pa ih zbog toga radije guramo pod tepih?
VC: Iako je tema održivosti na neki način doista potrošena, siguran sam da ćemo se na nju, prije ili poslije, vratiti s drugačijim pristupima. Smatram kako upravo na toj temi svijet pokazuje svoju nevjerojatnu egoističnost - ne zanima nas što se događa izvan područja jasnog i direktnog osobnog interesa - čak ni onda kada se u našoj neposrednoj okolini odvijaju procesi koji toj okolini nesumnjivo štete. Kao društvo, trebali bismo biti na puno višoj razini svijesti želimo li se učinkovito nositi s izazovnim i kompleksnim problemima.
MC: Godine 2009. u SAD-u sam sudjelovao na simulaciji klimatskih pregovora pod vodstvom Petera Sengea i njegovih kolega s MIT-a. Računalni program koji se koristio na simulaciji pokazao je da zadržavanje rasta temperature do dva Celzijeva stupnja zahtijeva smanjenje emisije CO2 za 90%, a prema posljednjim podacima u nekim zemljama i za 100%. Kada razmislite o tome gdje su i koji su najveći generatori emisije CO2 u svijetu, shvaćate svu ozbiljnost implikacija ovih činjenica. Najvažnije je to što niti jedan sektor, profitni, javni ili civilni, ne može sam riješiti taj problem. Moraju sjesti zajedno i dogovoriti se, što dodatno komplicira situaciju.
ML: Dakle, možemo reći da postojeći kapitalistički sustav devastira prirodu i društvo, a da ljudska zajednica, na sadašnjem stupnju razvoja svijesti, nema rješenja kojima bi učinkovito odgovorila?
IS: Nažalost, čini se da je tako. Mislim da moramo prihvatiti činjenicu da globalno rješenje za sada ne postoji. Odnosno, da ne postoji jednostavno, lako dostupno, sutra provedivo, tzv. patentno rješenje. Pa ipak, vjerujem da postoji mnogo manjih rješenja na razini država, kao što vjerujem da će se globalno rješenje samo od sebe pokazati, kada ljudi budu spremni prihvatiti ga. Tako je kroz povijest oduvijek i bilo.