Budućnost koju želimo

Robert Costanza, Jacqueline McGlade, Steve de Bonvoisin Robert Costanza, redoviti profesor na Crawford School of Public Policy, vodeći svjetski stručnjak na području ekonomike ekoloških procesa, osnivač  International Society for Ecological Economics i glavni urednik časopisa Solutions.     


Jacqueline McGlade, doktorice znanosti, počasna profesorica emeritus na University College u Londonu, do nedavno izvršna direktorica European Environment Agency.  


Steve de Bonvoisin, poslovni savjetnik s iskustvom u medijskoj industriji, član International Expert Working Group koja radi na projektu usavršavanja i promoviranja indikatora GNH - Gross National Happiness pokrenutog od strane UN-a i Kraljevine Butan.    
 

Svjesni činjenice da neodrživi obrasci proizvodnje i potrošnje koče održivi razvoj, prepoznajemo potrebu za inkluzivnim, pravednim i uravnoteženim pristupom gospodarskom rastu koji promiče održivost i iskorjenjuje siromaštvo, potičući sreću i blagostanje svih ljudi. Opća skupština Ujedinjenih naroda, Rezolucija 65/309, 2011. godina

U lipnju 2012. u Rio de Janeiru održana je velika konferencija UN-a o održivom razvoju pod nazivom The Future We Want. Brojni sudionici gajili su velika očekivanja, nadajući se da će konferencija iznjedriti neko suvislo rješenje za smanjenje rastuće nejednakosti u svijetu, iskorjenjivanje siromaštva, usporavanje klimatskih promjena i druge ekološke probleme. Međutim, deklaracija predstavljena na kraju skupa mnoge je ostavila hladnima. Riječju, nije bila dovoljno hrabra u predlaganju alternativnih rješenja za rastuće globalne izazove.

Kao odgovor na sastanak u Riju, stručnjaci UN-a i neke druge skupine znanstvenika, političara i poslovnih ljudi počeli su surađivati na široj, sveobuhvatnijoj viziji o tome kakva bi mogla biti poželjna budućnost čovječanstva. Jednu takvu skupinu okupio je kralj države Butan, sazvavši u siječnju 2013. sastanak u Thimphuu, glavnom gradu Butana, kako bi se pokrenuo dijalog o drugačijoj budućnosti, utemeljenoj na sreći, blagostanju i razumijevanju duboke povezanosti i ovisnosti ljudi i prirode. Jedna podgrupa te skupine izradila je dokument pred vama kako bi istaknula obilježja i politike te nove paradigme. Dokument je napisan u stilu rezolucije iz Rija - navođenjem najvažnijih elemenata točaka različitih poglavlja - kako bi se naglasile razlike u odnosu na nju.

Autori su osnovali organizaciju Alliance for Sustainability and Prosperity - ASAP, (što je inače i skraćenica za as soon as possible) kako bi uključili (inkluzivnost) sve pojedince koji dijele istu viziju. ASAP zapravo poziva istomišljenike da uzdignu svoj glas protiv ustaljenog načina razmišljanja, ponašanja i poslovanja (business as usual) koji ne nudi prihvatljiva rješenja ni pragmatičan pristup ekonomiji, biznisu ili sreći te koji Randy Hayes naziva Cheater Capitalism zato što ljude kontinuirano uvjerava da je bespoštedno "slobodno tržište", na kojem ogromna većina "umire", a tek rijetki "pobjeđuju", na kojem se prirodni resursi i profiti privatiziraju, a gubici socijaliziraju, jedini i najbolji put u blagostanje. ASAP okuplja neke od vodećih svjetskih stručnjaka za pitanja održivosti, pravične raspodjele dohotka i drugih dobrobiti, poziva na sudjelovanje širi krug istomišljenika i potiče iznošenje primjera o postojećoj praksi transformacije kapitalizma kako bi se ljudi izvukli iz siromaštva, riješili ekološke probleme i okrenuli se održivom poslovanju.