Današnji kapitalizam, kao prevladavajući društveno-gospodarski model svijeta, zasniva se na brojnim pretpostavkama o tome kako svijet funkcionira, što je to gospodarstvo i koja je njegova konačna svrha (Tablica 1). Navedene pretpostavke nastale su u prošlosti, u kontekstu tzv. praznog svijeta koji je obilovao prirodnim kapitalom, dok istovremeno tzv. stvorenog kapitala (engl. built capital) nije bilo dovoljno. Riječ je o vremenskom razdoblju kada ljudi nisu previše brinuli o ekološkim eksternalijama industrijske proizvodnje jer je prevladavalo mišljenje da su one relativno male i u konačnici u cijelosti rješive. Stoga se činilo razumnim cjelokupnu pažnju ljudskog društva preusmjeriti na rast tržišnoga gospodarstva, mjeren BDP-om kao primarnim pokazateljem blagostanja ljudi, što je tada uistinu imalo nekakvog smisla. Tako se dogodilo da se svjetsko gospodarstvo, gotovo opsesivno, posvetilo kontinuiranom povećanju proizvodnje i potrošnje raznih dobara i usluga.
Međutim, od tih prvih dana kada je kapitalizam ugledao svjetlo dana, svijet se dramatično promijenio. Zemlja je preplavljena sve brojnijim stanovništvom, stvorenim kapitalom i drugom infrastrukturom. Zbog pojave novog konteksta, od nas se sada traži rekonceptualizacija gospodarstva i njegove temeljne svrhe. Sve očitijom postaje nasušna potreba promjene glavnog cilja; od materijalističkog rasta mjerenog BDP-om cilj bi sada trebali definirati kao "kontinuirano održivo unapređenje blagostanja i kvalitete života ljudi i drugih bića na planetu".
U kontekstu prethodno navedene nove svrhe gospodarstva moramo imati na umu da su materijalistička potrošnja i BDP samo jedno od više sredstava za realizaciju tog cilja. Naime, drevna učenja, kao i novija psihološka istraživanja, podučavaju nas kako prevelika usmjerenost na materijalističku potrošnju zapravo ugrožava blagostanje. Dakle, prije svega moramo bolje razumjeti čimbenike koji najviše pridonose SHW-u, odnosno održivom blagostanju čovječanstva (SHW - Sustainable Human Well-being) koji se prije svega kriju u prirodnom i društvenom kapitalu. Potom trebamo razlikovati stvarno siromaštvo, u smislu niske kvalitete života, od smanjene kvalitete života uzrokovane niskim primanjima. Na kraju, moramo stvoriti novu viziju gospodarstva, definirati njegovu svrhu i osmisliti novi model poslovanja koji će uzeti u obzir novonastali kontekst "ispunjenog svijeta".