Tijekom prvog razgovora Musheshe me zapanjio svojom odlučnošću i jasnoćom stavova; prenio mi je tada jednu misao koju neću zaboraviti. Iako se u tom trenutku činilo da govori o Africi, poslije sam shvatio da je riječ o mnogo široj, štoviše, univerzalnoj istini:

Fatalizam je najveći problem Afrike, problem koji najviše ograničava razvoj. Ako ljudi ne vjeruju da doista mogu promijeniti svoju budućnost, tada prestaje biti važno što činite kako biste im pomogli. Što god da poduzmete, samo ćete učvrstiti njihovo primarno uvjerenje da se tu baš ništa ne može učiniti. U tome leže uzroci brojnih neuspjeha projekata za pomoć siromašnima u Africi. Koliko god da su dobro osmišljeni, u sebi nose sjeme vlastitih ograničenja.

Nakon susreta, sljedeće četiri godine, Musheshe nam je na MIT redovito slao tročlane ili četveročlane timove mladih ljudi iz Ugande na dvomjesečnu obuku. Pored ostalog, obavezno su pohađali trodnevnu radionicu koja se nekada zvala Leadership and Mastery. Zapravo, mnoge ideje poslije zapisane u knjizi Peta disciplina oblikovane su upravo na toj seriji radionica.

Mladići iz Ugande posjećivali su nas svake godine; mnogo smo radili na njihovu osobnom razvoju i razvoju sposobnosti sustavnog promišljanja. Svake godine u Boston bi došlo troje ili četvero ljudi u dobi od dvadeset do najviše trideset godina. Riječ je bila o tzv. terencima, neposredno angažiranim na spomenutom projektu koji se provodio u siromašnom dijelu Ugande. Njihov se posao sastojao u tome da pomažu mještanima kopati bunare, graditi spremišta za žito i zahode - sve to na bolji i svrsishodniji način. Dakle, riječ je o jednostavnim, praktičnim i razumljivim poboljšanjima koja su seljacima znatno podignula kvalitetu života te su ih - jednom kad su bila prihvaćena - nastavili širiti među sobom bez potrebe za dodatnom pomoći izvana.



Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...