Stvarni svijet

Realnost od nas zahtijeva da naučimo izaći na kraj s kaotičnim fenomenima, da razumijemo što motivira ljudska bića te da usvojimo strategije i ponašanja kojima se uvodi red i poredak umjesto da dodatno osnažujemo kaos.

Znanost nam govori o tome kako se/na koji način iz kaosa rađaju mreže: okupljanjem oko zajedničkog cilja da bi potom rasle u opsegu i učinkovitosti na osnovama podijeljenog zajedničkog smisla. Znanost nam, dakle, pruža nove i preciznije mjerne instrumente - za procjenu snage Al-Kaide i drugih buntovnika - koji se ne bave veličinom, strukturom ili zapovjednim lancem već se okreću smislu i emocijama. Zapanjujuće je koliko se ti mjerni instrumenti – ako ih tako nazovemo - razlikuju od tradicionalnih.

Raste li neka mreža na osnovama pojačanih strasti, „jaše li“, primjerice, Al-Kaida „na bijesu ljutitoga islamskoga svijeta“, onda se najbolja strategija za imobilizaciju terorističke mreže ne ogleda u ubijanju i uklanjanju njihova vodstva već u uklanjanju i „ubijanju“ izvora koji ih čine bijesnima. Mnogi analitičari vremenom su došli do sličnog zaključka - jedini način da se pobijedi terorizam u svijetu „ubijanje“ je uzroka njihove ljutnje. Sve dok naše aktivnosti evociraju njihov bijes i ljutnju, slobodno možemo očekivati još više terorista, ekstremističkih napada i kontinuirano destabilizirani svijet koji će još više patiti u strahu od šačice ljudi. Mrežni analitičar Albert-László Barabási o tome kaže: “Želimo li pobijediti u ovome ratu, moramo se što prije uhvatiti ukoštac s nevidljivim društvenim, gospodarskim i političkim korijenima na kojima teroristička mreža napaja rast i razvoj. Hitno moramo eliminirati potrebu i želju... da se pojedinci povezuju s terorističkim organizacijama tako što ćemo im ponuditi mogućnost pripadanja konstruktivnijim i smislenijim mrežama.“


Potreba za promjenom

Ovo je pravi, realni svijet koji odbijamo sagledati u cijelosti na našu veliku štetu i opasnost. Budemo li i dalje imali potrebu kontrolirati i pritiskati ljude koji nas ne vole – koji su iz nekog razloga potlačeni, obespravljeni, nepovezani ili osiromašeni - stvorit ćemo budućnost u kojoj će biti još više terora i nereda.

Želimo li zaobići zastrašujuću budućnost, moramo naučiti kako sagledati svijet iz nove perspektive. Poruka Alberta Einsteina o tome da „ni jedan problem nikada nije riješen na istoj razini svijesti na kojoj je stvoren“ jasno nam ukazuje što trebamo činiti. Moramo razumjeti kako funkcioniraju mreže u današnjem gusto isprepletenom svijetu. Moramo ispravno shvatiti ljudsku motivaciju i naše nevjerojatne kapacitete da se samoorganiziramo kada nam je do nečeg doista stalo. Moramo prihvatiti da inzistiranjem na komandno-kontrolnom liderstvu, hijerarhijama i rigidno definiranim ulogama bespotrebno rasipamo kapacitete osnažujući kaotičnost umjesto uređenosti i poretka.  

Nemamo više vremena razmišljati o tome treba li nam uopće opisana promjena. Ne možemo si više priuštiti slijepo krivudati kroz realnost nesvjesni svega što se oko nas događa. Moramo se pretvoriti u znatiželjne i motivirane učenike – istraživače dinamike života – jer ćemo kao takvi zasigurno otkriti iznenađujuće uvide i kapacitete za plovidbu u bolju i zdraviju budućnost.

Svaki puta kada ljudi jasno i precizno sagledaju problem te razumiju njegove brojne aspekte, pretvaraju se u hrabre i inteligentne sudionike u igri života širom svijeta. Vrijeme je da konačno otvorimo oči, promijenimo svjetonazor i napravimo iskorak kojim ćemo ozdraviti svijet i vratiti mu mogućnosti za istinski razvoj.