Newtonova organizacija u kvantnoj eri

U 17. stoljeću Sir Isaac Newton zavodljivo je opisao univerzum. Na sliku i priliku „velikog sata“ koji uredno otkucava u vlastitom ritmu stvorili smo „strojno-industrijsku“ eru. Na sliku i priliku savršeno periodičnog njihala okrenuli smo se novim otkrićima. Na sliku i priliku Zemlje koja poput kazaljki na satu kruži oko Sunca odrastali smo uvjereni u značaj predikcije i determinizma. Riječju, očekivanje uređenosti i pravilnosti upili smo u samu srž naših bića. Uvjereni u predvidljivost univerzuma prema tome smo organizirali posao i znanje.

Zapravo, interesantno je primijetiti u kojoj mjeri većina organizacija funkcionira na njutonovskom principu. Mehanički prikaz univerzuma, naime, preveden je u svijet organizacija prvenstveno putem naglašavanja čvrstih materijalnih i nematerijalnih struktura te razdvajanjem dijelova/elemenata unutar cjeline. Odgovornosti su raspoređene u funkcije. Ljudi su organizirani prema ulogama. Stranica za stranicom organizacijskog organigrama prikazuje funkcioniranje stroja: redni broj dijelova, što gdje ide, koji je dio više, a koji manje važan.

Devedesete godine prošlog stoljeća - doba kada je „reinženjering“ postao prevladavajuća panaceja za organizacijske bolesti - osvijestile su duboko ukorijenjeni svjetonazor koji je organizacije izjednačio sa strojevima. Nakon skupih pogrešaka, stručnjaci su na koncu ipak priznali kako neučinkovitost „reinženjerstva“ uglavnom potječe iz pogrešnih uvjerenja i procesa koji su iz razmatranja jednostavno izuzeli ljudsku dimenziju organizacijskog života.
 

Kvantna mehanika

U znanosti, početak 20. stoljeća označio je kraj hegemonije njutonovskog svjetonazora. Čudni novi svijet – otkriven na subatomskoj razini – nije se mogao objasniti zakonima Newtonove mehanike pa se time otvorio prostor za novo razumijevanje univerzuma.

Kvantna mehanika koristi sasvim drugačiju priču te napušta sliku „velikog sata“ koji predvidljivo i jednolično otkucava vrijeme:

Koraci koje smo do sada napravili u neprekidnim nastojanjima da razumijemo svijet i stvarnost bili su redom evolutivne prirode: činjenice bismo reorganizirali ili povezali na drugačiji način ili bismo situaciju sagledali iz drugačije perspektive. Međutim, kvantna teorija nema nikakve veze s bilo čime što je do sada poznato te se ne može adekvatno opisati metaforama posuđenima iz prethodne realnosti iz jednostavnog razloga što te metafore više ne stoje. Konačni rezultat ne ogleda se u nekakvom prikrivanju stvarnosti ili pokušaju da se ista učini mračnom i nerazumljivom. Naprotiv, mnogi fizičari složili bi se da kvantna teorija u znanost unosi novu jasnoću i konkretnost. (Cole,1985).
 
U kvantnom svijetu, odnosi nisu samo „interesantni“; mnogi fizičari smatraju kako oni predstavljaju samu realnost.