Univerzum nije prazan: nevidljiva polja oblikuju ponašanje
 
Nova kvantna senzibilnost otvara nam nove mogućnosti stvaranja reda i poretka. Organizacijsko ponašanje pod utjecajem je nevidljivog i neopipljivog. Obratimo li stoga pozornost na polja koja stvaramo kako bismo ih osvijestili, pojasnili i učinili koherentnijima, uspjet ćemo raščistiti nagomilani „otpad“ koji presudno utječe na život u organizaciji.
 
Do sada smo se na više načina uvjerili u kojoj mjeri polja snažno utječu na funkcioniranje sustava. Recentne spoznaje u domeni organizacijske kulture, vrijednosti i svrhe pomogle su nam da bolje razumijemo nove nevidljive saveznike. Shodno tome, danas znamo da su nevidljiva polja – opredmećena u kulturi, vrijednostima, svrsi i viziji – presudno važna iako još uvijek ne znamo u potpunosti zašto je tome tako.

Prihvatimo li da su ideje istinska snaga organizacije - polja u temeljima kreacije – imat ćemo jasniju sliku o tome zašto nas različite koncepcije kontroliraju u mjeri u kojoj to sada čine. Potom će promjena prevladavajuće slike neizostavno promijeniti smjer naše pozornosti.
 

Značaj jasnoće

Sagledavamo li organizaciju kroz paradigmu polja, prije svega trebamo težiti jasnoći. Moramo jasno kazati što mislimo i čemu težimo kako bismo podigli razinu integriteta u našim riječima i djelima kao nikada do sada. Potom se moramo pobrinuti da svakoj osobi osiguramo pristup polju - da informacije budu dostupne u svakom kutku svake razine sustava – radi toga što se jasnoćom i konciznošću vizije i misije uklanjaju zidovi i otvaraju novi koridori kako bi se doprlo do svakog djelatnika u svakom kutku organizacije.

U prošlosti sami sebe okvalificirali smo vještim dizajnerima organizacije, kompetentnim stručnjacima koji vješto raspoređuju komponente na organogramu trošeći pritom energiju na mukotrpno povezivanje, motiviranje i strukturiranje. Danas je drugačije. O sebi danas trebamo misliti kao o svjetionicima koji osvjetljavaju informacije, zaštitnicima integriteta u smislu svega što se govori i čini, osobama koje pulsiraju podudarnim porukama.

Svi mi danas trebamo zajedno pojašnjavati, iznositi, navoditi, reflektirati i modelirati kako bismo prostor ispunili porukama do kojih nam je doista stalo. Činimo li tako, sudjelujemo u stvaranju i širenju moćnog polja s kojim se automatski razvijaju čudesne sposobnosti organizacije u podobne koherentne oblike.

Podsjetimo se da prostor u kojem živimo i radimo nikad nije prazan. Ispunimo li ga harmoničnim glasovima, stvorit će se moćna snažna pjesma. Ispunimo li ga konfliktima, disonanca će udaljavati jer nitko ne želi boraviti na takvome mjestu. Prema tome, kada se pretvaramo da nam harmonija nije važna, kada vjerujemo da ne moramo uskladiti misli, riječi i djela, tada gubimo mnogo više od osobnog integriteta: gubimo partnerstvo s bogatim prostranim poljem, našim ključnim saveznikom koji nam pomaže uvesti više reda u naše živote.