Promjena, stabilnost i obnova: paradoksi samoorganizirajućih sustava
 
Pojedine organizacije, snažno usmjerene na kupce, izvještavaju o tome kako ih je upit doslovce jednog kupca ili sugestija samo jednog zaposlenika odvela u realizaciju potpuno nove linije vrlo uspješnih proizvoda. A sve to dogodilo se bez prethodnog planiranja ili implementacije dugoročnih strateških ciljeva koji bi ih planirano uveli na nova tržišta. U ovakvim slučajevima čimbenik promjene isključivo je kreativnost jedne ili više osoba, koja je na neki način uspjela privući pozornost sustava da bi potom sustav dozvolio da se sugestija proširi - do točke kada se tvrtka reorganizirala i odgovorila na izazov.

Nova organska znanost podučava nas kako svaki sustav živi u velikom partnerstvu s vlastitim okruženjem, a kako se isti mijenja i evoluira te tako utječe na okruženje pa stoga niti jedan od partnera ne ostaje ravnodušan i netaknut promjenama. U znanosti se opisani proces naziva koevolucija.

Teoretičar organizacije Wiliam Starbuck o tome piše: „Ograničenja koja nameće okruženje u stvarnosti ni na koji način ne prisiljavaju organizaciju da se ponaša na neki specifični način. Stvarnost je zapravo drugačija; organizacija i okruženje simultano evoluiraju prema boljem za oboje.” Gledamo li na proces evolucije iz opisane perspektive, tada shvaćamo kako se sustav kontinuirano mijenja, kako se okruženje kontinuirano mijenja te kako se sama pravila evolucije također kontinuirano mijenjaju. Shodno tome, zaključujemo kako je evolucija zapravo rezultat samotranscedencije na svim razinama sustava (engl. self-transcendence, obilježje osobnosti, mjera za duhovne osjećaje, mišljenje i ponašanje ljudi, odražava mogućnost pronalaska smisla izvan vlastitoga 'ja' kao i sposobnost prihvaćanja tuđeg 'ja' kao integralnog dijela cjeline univerzuma, op.ur,) te kako je riječ o otvorenom procesu koji se odvija vlastitom dinamikom u nepoznatom pravcu. Upravo preko te dinamičke međupovezanosti, evolucija također definira vlastiti smisao.
 

Otvorenost za promjene

Sav živući svijet kontinuirano je na granici ravnoteže u svijetu otvorenom za promjene. Osim toga sav živi svijet iskazuje sposobnosti samoorganizacije. Shodno tome, ne bismo se trebali plašiti neravnoteže niti prilaziti promjenama s tolikim strahom već bismo trebali uvijek imati na umu da smo i mi, ljudska bića, dio živog svijeta te da i mi jako dobro znamo kako se razvijati u središtu konstantnih strujanja. Vjerovali ili ne, unutar svake promjene postoji put koji vodi prema većoj neovisnosti, otpornosti i fleksibilnosti. U tom plesu između kaosa i reda održavamo se pomoću koherentnog identiteta poštujući svačiju potrebu za samoodređenjem.
 
 
Informacija – kreativna energija univerzuma
 
Jedna od osnovnih kompetencija svake organizacije kreiranje je poticajnih uvjeta za stvaranje i diseminaciju novih znanja. U posljednje vrijeme sve više se pokazuje koliko je dijeljenje informacija (unutar i izvan organizacije), uklanjanje blokada, prevladavanje nagomilanih strahova prošlosti i stvaranje povjerenja važno za učinkovito funkcioniranje sustava.