Kaos i fraktalni „čudni atraktori“   

(Za razliku od „normalne slučajnosti“ koju generiraju sustavi više varijabli, kaos očito ima neki vlastiti obrazac - jedinstvenu vrstu reda i poretka - koja se u znanosti duhovito naziva „čudnim atraktorima“ radi toga što se čini da su kaotični sustavi na neki čudan način privučeni nekom svom idealnom ponašanju – Gary Taubes, Discover, op.ur.)  

Samo srce i suština kaosa otkriva nam se na zaslonima modernih računala. Kako računalo svijetlim točkama bilježi svaki pojedinačni trenutak kaotičnog ponašanja sustava, pred našim očima svjedočimo nevjerojatnom očaravajućem razvoju: bezbroj nasumično razbacanih točaka kroz brojne interacije polako, ali sigurno, pretvara se u predivnu umjetničku sliku savršenog reda i smisla. Kaotično kretanje sustava vremenom je stvorilo savršeni oblik, a taj oblik nazivamo „čudnim atraktorom“ (engl. strange attractor) . Pred našim očima iznenada se pojavio kaosov inherentni red.

Slika 1. i 2.: Prikaz dvaju različitih kaotičnih sustava

 

„Čudni aktraktori“ izazivaju osjećaje strahopoštovanja u većine ljudi koji se susretnu s njima. Stoga ne čudi što se brojni znanstvenici okreću poeziji i poetskim izrazima u pokušaju da najbolje opišu ono što vide. Iako su otprije poznate druge vrste atraktora, David Ruella i Floris Takens - u namjeri da im nadjenu sugestivno ime - samo su ove posljednje nazvali „čudnima“. Ruelle je o tome rekao: „Čini mi se da ime odlično oslikava ove čudesne objekte o kojima toliko malo znamo.“


Turbulencija i red

Kako bi opisao taj međuovisni ples turbulencije i reda Ruelle koristi razne metafore : „Ti zaobljeni sustavi prepuni krivina, oblina, pregiba, okuka i vijuga, ti oblaci od točaka, ponekad podsjećaju na vatromet ili galaksiju, a ponekad na čudne i uznemirujuće biljke. Sve u svemu, pred nama stoji carstvo oblika koje treba istražiti i harmonije koja se treba otkriti.“

Navedeno nas potiče da zaključimo kako je kaos oduvijek bio te da će uvijek biti veliki prijatelj reda. Štoviše, red je njegov najbliži partner što predstavlja kontradikciju trenutačnom poimanju te odbojne riječi od koje svi zaziremo. Jer, sve dok nam netko ne pokaže zaslon računala, prilikom spominjanja kaosa u glavi primarno nam se stvaraju uznemirujuće slike turbulencije i energije nepredvidiva oblika. Za nas je kaos posljednje stanje prije nego sustav sklizne u ponašanje u kome više nema nimalo reda.

U slučaju nestabilnosti sustava, na početku uvijek svjedočimo oscilacijama različitih amplituda između ekstremnih stanja. Tek potom sustav zalazi u kaos, kada započinje vrtoglavo kretanje. Pa ipak, iako nam se tada čini kao da se sve redom raspada, odnekuda se pojavljuju „čudni atraktori“, a mi u čudu svjedočimo izviranju novog reda.