Promjena – ključna sposobnost života

Nove znanosti obiluju primamljivim i obećavajućim procesima za poticanje promjena. Međutim, želimo li doista naučiti lekciju prije svega moramo preusmjeriti pažnju. Brojne reformulacije koje su nove znanosti uvele u tradicionalnu teoriju i praksu potječu upravo iz takvih pomaka kada znanstvenici nauče gledati mimo pojavnih oblika objekata ili fenomena zadirući u nevidljive prostore i razine dinamičkih procesa. Dakle, tek nakon što su „odložili sa strane“ metaforu stroja, statičkih mehanizama i odvojenih dijelova, znanstvenici su uspjeli sagledati nešto sasvim novo: nevidljive fundamentalne procese u osnovama bezbrojnih životnih oblika. Uspjeli su dobiti neke odgovore na pitanja o tome od kuda životu sposobnost za tolike promjene i inovacije. Mnogi među njima sa strahopoštovanjem i poniznošću pisali su o nevjerojatnoj otpornosti i fleksibilnosti života. Neki su pak postali pjesnici, tragajući za novim izrazima kojima bi najbolje opisali susrete s bezgraničnom kreativnošću života.


Biti prisutan u trenutku

Za lidere i menadžere posebno je važno što više participirati u sadašnjem trenutku. Promjenjiva priroda života inzistira na tome da se prestanemo skrivati iza planova i programa te da u mnogo većoj mjeri posvetimo pozornost onome što se događa pred našim očima, upravo sada, u sadašnjem trenutku. Potrebno je razvijati znatiželju o tome što se upravo dogodilo te što se upravo događa radi toga što je sadašnjost preplavljena informacijama o nama i o našem okruženju. Međutim, brojne informacije iz tog spektra kao i učenja kojima bi nas mogle podučiti uglavnom prolete onkraj naše pažnje te ostanu neprimijećene zbog toga što smo preokupirani vlastitim slikama o tome kakav bi svijet trebao biti.

Pa ipak, „biti prisutan u sadašnjem trenutku“ ne znači da bismo životom trebali plutati bez ikakva cilja i usmjerenja - bez planova ili namjera. „Biti prisutan u sadašnjem trenutku“ znači nešto sasvim drugo: posvetiti mnogo više pozornosti samom procesu stvaranja planova i namjera.

Spomenute planove, standarde i organograme ne bismo trebali poistovjećivati s „konačnim ciljevima“ koje treba napraviti ili završiti već kao fluidne procese koji omogućavaju grupi da kontinuirano pojašnjava i artikulira vlastite namjere osnažujući pritom povezanost s novim ljudima i informacijama. Danas trebamo mnogo manje poštovanja prema objektima koje stvaramo te mnogo više pozornosti prema procesima koji nas vode u njihovu kreiranju.  

Zdraviji procesi stvaraju bolje međuljudske odnose i veću jasnoću o tome tko mi doista jesmo pružajući nam više informacija o tome šta se doista događa u našem okruženju. Međupovezani na novi način, polako postajemo moćnija i zdravija bića. Sposobni smo jer znamo što nam je činiti. Podižemo otporne i fleksibilne organizacije koje nalikuju paukovoj mreži.