Novi znanstveni menadžment

Kroz povijest ljudske misli, novi načini poimanja često su se istodobno pojavljivali na različitim udaljenim mjestima i posve različitim disciplinama. Na navedene sinkronicitete - tajanstvene i neobjašnjive – posvuda nailazimo. Primjerice, Darwinova teorija evolucije objavljena je gotovo istovremeno s radovima jednog drugog znanstvenika u Maleziji koji se vodio vrlo sličnim idejama. U doba kada su slikari impresionizma ispitivali svjetlost u kontekstu otapajućih oblika, slikajući svjetlost kao male točke, fizičari su počeli govoriti kako je svjetlost skup „malih energetskih paketića“ koje su nazvali kvanti.

U modernim vremenima sve je ostalo isto. Slični koncepti - naš zeitgeist (način razmišljanja koji obilježava duh vremena jedne ili više generacija) - i dalje se gotovo istovremeno javljaju na različitim mjestima. Zeitgeist našeg vremena nova je svjesnost da aktivno participiramo u svijetu izuzetne međupovezanosti.

Učimo o tome kako sagledavati sustave umjesto da se primarno bavimo izoliranim dijelovima. Na područjima poprilično ozbiljna naziva sustavsko razmišljanje (engl. systems thinking) ili ekološko razmišljanje (engl. ecological thinking) otkrivamo brojne fenomene vrijedne divljenja. U prilici smo uočiti mreže međupovezanosti koje isprepliću svijet u jednu cjelinu; više nego ikada ranije svjesni smo povezanosti i odnosa sa svime što postoji u univerzumu. Osim toga, svakodnevno učimo o tome da se organski sustavi za povezivanje i promjene oslanjaju na fundamentalno drugačije procese negoli smo dosad mislili.


Promjena pozornosti i konteksta

Radovi Fredericka Taylora, Franka Gilbertha i njihovih sljedbenika pokrenuli su eru tzv. „znanstvenog menadžmenta“. Bio je to začetak pristupa – koji traje još i danas - da se rad i radnike sagledava iz perspektive „tehničkog problema“. Ogromna količina energije utrošena je na „studije pokreta“ i „studije vremena“ na pokretnoj traci te na „lomljenje“ rada na elementarne zadatke s kojima su se mogli nositi čak i neobučeni djelatnici. Dizajneri sustava toliko su se bavili osmišljavanjem učinkovitih rješenja da su posve zanemarili ljude koji rade posao. Pritom ih nisu samo ignorirali - kao što to još uvijek čine zagovornici BPR reinženjering pristupa - već su ih posve omalovažili jer se njihov posao sastojao u tome da osmisle radne procese koje neće ometati očekivane „gluposti“ radnika.

Premda smo u svijetu liderstva, menadžmenta i organizacija ostavili iza sebe dobar dio navedenih uvjerenja i krutih fragmentiranih struktura koje iz njih proizlaze, još uvijek se čvrsto držimo znanosti kao osnovnog izvora naše vjerodostojnosti. Planiranje, mjerenje, teorija motivacije, dizajn organizacije i promjene nose na sebi prepoznatljiv pečat i utjecaj znanosti.


Ovisnost života o participaciji

Sve snažnije oslanjanje na participaciju u korijenima je promijenjene percepcije o načelima organizacije života. U svim novim znanostima - teoriji živućih sustava, kvantnoj fizici, teoriji kaosa i teoriji kompleksnosti – jasno se uočava ovisnost života o sudjelovanju. Činjenica je, naime, da život aktivno participira u vlastitoj evoluciji inzistirajući pritom na slobodi samoodređenja. Također je činjenica da život aktivno participira u odnosima s okruženjem sudjelujući u procesima koadaptacije i koevolucije. Subatomska čestica neovisna o participaciji s drugim česticama jednostavno ne postoji. Čak se i stvarnost evocira u činu participacije nas i onoga što smo izabrali primijetiti.