Russ: Što vas je ponukalo na proučavanje kvantne fizike? Jeste li vi fizičar prema vokaciji?

Danah: Jesam. Barem djelomično. Na MIT-u sam studirala fiziku i filozofiju. Pa ipak, još od najranije dobi silno su me interesirale dvije stvari: Bog i astronomija. Sjećam se dobro kako sam još kao djevojčica osnovala astronomsku grupu u bakinoj vrtnoj kućici na selu u Ohiju. Pored toga, predana vjeri u Isusa s djedom i bakom svake nedjelje odlazila sam na misu u obližnju metodističku crkvu. Međutim, negdje s 11 godina života polako sam počela gubiti vjeru u kršćanstvo. A kada sam je konačno izgubila, dobro se sjećam u kojoj mjeri sam se osjećala izgubljeno. Značajno sam popustila u školi; ocjene su mi bile sve lošije. Riječju, bila sam potpuno dezorijentirana. Tada sam u osmom razredu osnovne škole otkrila atome, zavoljela fiziku i zakoračila tim smjerom.

Vremenom sam se od atoma okrenula prema nuklearnoj fizici koja me potom odvela do kvantne fizike. Sjećam se kako sam kao petnaestogodišnjakinja počela čitati – zapravo, točnije bi bilo kazati „gutati“ - knjige koje su se na ovaj ili onaj način bavile kvantnom fizikom. Iako sam kao normalna tinejdžerica imala tipične preokupacije djevojčice te dobi, posve nesvjesno već tada sam slijedom usvojenih kvantnih ideja počela ozbiljno propitivati pravu prirodu stvarnosti i života. Na MIT sam se upisala radi toga što sam dobila stipendiju za studij fizike kao „čudo od djeteta“ u području prirodnih znanosti. U to vrijeme postojao je prestižni natječaj National Science Fair koji se još nazivao Westinghouse Talent Search. Više puta osvojila sam tu nagradu pa sam radi toga imala poseban privilegij susresti se s predsjednikom Kennedyjem.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...