Pozitivne devijacije

Navedene dvije priče o "pozitivnim devijacijama" (engl. positive deviance) dijele nit koju bismo mogli nazvati vidljive iznimke. „Vidljive iznimke“ jedinstvene su po tome što predstavljaju „točke začetka“ procesa pozitivnih devijacija kada odbacujemo ustaljene obrasce funkcioniranja (koji onemogućuju razvoj) i usmjeravamo se na učinkovite iznimke (tj. pozitivne devijacije). Metoda se također može koristiti u procesu rješavanja određenih konkretnih problema s time da zahtijeva posve drugačiji pristup od tradicionalnog: traži otvorenost uma, usmjeravanje pažnje na neočekivana rješenja te preispitivanje uobičajenog mindseta „to je jednostavno tako...ne može biti drugačije“. Jednom kad mu se posvetimo koncept „pozitivnih devijacija“ preko „vidljivih iznimaka“ prirodno nas vodi odgovoru na važna pitanja: „tko“, „što“ te posebno „kako“? 

Pozitivne devijacije? Vjerojatno ćete pomisliti kako je riječ o nespretnom oksimoronu. Pa ipak, koncepcija je jednostavna: u kompleksnom obrascu potražite iznimke koje će vas – usprkos svemu – odvesti do konačnog rješenja! 
Pristup „pozitivnih devijacija“ nastao je sasvim spontano dok smo se na terenu borili sa zahtjevnim problemima godinama slušajući iste komentare: "Sve smo pokušali... ali jednostavno ne ide. S ovim se ništa ne može učiniti." Pozitivne devijacije (PD) temelje se na pretpostavci da je barem jedna osoba u zajednici - koja radi s istim resursima kao i svi drugi - već riješila problem koji drugi ne mogu riješiti. U statističkom smislu, riječ je o osobi koja predstavlja izuzetak, o nekome tko odudara od norme – ali u pozitivnom smislu. U većini slučajeva riječ je o osobi koja nije svjesna da radi drugačije od drugih. Pa ipak, jednom kada se njegovo rješenje otkrije i shvati, moguće je da će šira zajednica usvojiti rješenje što će potom preobraziti mnoge živote. Prema tome, u kontekstu PD-a individualna različitost tretira se kao osnovni resurs zajednice. Stoga je angažman zajednice presudno važan za otkrivanje i prepoznavanje varijanti i mogućih rješenja te potom za njihovu prilagodbu i implementaciju u praksi. 
Kao i mnogi drugi alati za uvođenje promjena, „pozitivne devijacije“ spadaju u tzv. participativne metode znanosti i umjetnosti liderstva i menadžmenta. Oslanjaju se na temeljne pretpostavke: 
1. rješenja za naizgled tvrdokorne probleme već postoje,
2. otkrili su ih pripadnici zajednice, 
3. inovatori (individualni „pozitivni devijanti“) uspjeli su riješiti probleme unatoč tome što djeluju pod utjecajem istih ograničenja i prepreka kao ostali članovi zajednice.

U tekstovima koji slijede pronaći ćete uvjerljive dokaze učinkovitosti provjerenog lijeka za prevladavanje kompleksnih problema. Njegov uspjeh u suočavanju s "nemogućim" situacijama zorno nam pokazuje kako se ipak može nešto učiniti u smislu rješavanja brojnih naizgled nepremostivih problema koji nam opterećuju sadašnjost i zasjenjuju budućnost (primjerice, reforma zdravstvenog sustava, nacionalni sukobi, pretilost, ušteda energije). Naime, gotovo da nema situacije u kojoj PD ne pomaže. 
Živimo u svijetu rastućih očekivanja: mediji omogućuju da svatko uspoređuje vlastito materijalno stanje s drugim ljudima. U kontekstu sveprisutnih informacija o blagostanju u kojem mnogi žive, budi se svijest o očiglednim nejednakostima: 
- 1,2 milijardi ljudi živi s prihodom manjim od jednog dolara na dan, 
- 800 milijuna ljudi pati od kontinuirane gladi, 
- 170 milijuna djece je pothranjeno, 
- tri milijuna djece umrijet će ove godine od izravnih i neizravnih posljedica pothranjenosti, 
- gotovo 20 posto svjetske populacije nepismeno je, živi u režimu koji ne poštuje ljudska prava niti demokratski izabranu vlast. 
- 27 milijuna ljudi živi u nekom obliku ropstva zbog društvenog poretka koji podržava ropstvo, zbog loših ugovora o radu te zbog trgovine ljudima. 

U prethodne brojke nije uključeno gotovo 200 milijuna dalita, najniže indijske kaste koje nazivaju „nedodirljivima“, a koji uglavnom žive u robovskim uvjetima. Prema tome, nije teško razumjeti kako na ovome svijetu toliko toga još trebamo učiniti.