Kineski znak za rije� „kriza“ sastoji se od dvaju ideograma: najbli�i prijevod za prvi je "neposredna opasnost" dok drugi ozna�ava nove mogu�nosti koje izranjaju u sjeni trenuta�ne neizvjesnosti. Ništa ne mo�e bolje opisati okolnosti u kojima su se Jerry i Monique našli po dolasku u Vijetnam. O njihovu vijetnamskom iskustvu saznajte više u nastavku teksta.
Tijekom rata s SAD-om, Vijetnam je od saveznika uvozio ri�u po subvencioniranim cijenama �ime su se donekle ubla�avali poreme�aji opskrbe osnovnim namirnicama izazvani ratnim okolnostima i niskom produktivnošï¿½u zadru�nih farmi. Nakon rata, zbog grani�nog spora s Kinom i problema sovjetske ekonomije, izdašni izvori pomo�i naglo su presahnuli. Krajem osamdesetih, uredbom vlade zadru�ne farme privatizirane su te je svakoj obitelj dodijeljena mala parcela zemlje što je potom dovelo do još ve�ih poreme�aja u proizvodnji �itarica. Pod pritiskom uvo�enja privatizacije, zdravstveni sustav tako�er je kolabirao. U 1990. godini 65 posto vijetnamske djece mla�e od pet godina bilo je pothranjeno.
U kontekstu sveukupnih politi�kih odnosa, ameri�ka nevladina organizacija Save the Children (SC) primila je 1990. godine neuobi�ajenu molbu i poziv da izradi program koji bi siromašnim vijetnamskim selima pomogao riješiti ozbiljan problem neuhranjenosti djece. Još je �udnije to što je poziv upu�en u jeku trgovinskog embarga SAD-a Vijetnamu, kada je Zapad putem ekonomskih sankcija nastojalo provesti Pariški mirovni sporazum.
Stoga su me �elni ljudi organizacije Save the Children upitali bih li mjesto direktora SC programa na Filipinima zamijenio onim u Vijetnamu te bih li tamo pokrenuo projekt za suo�avanje s ozbiljnim i zahtjevnim problemom. Iako je izazov doista bio te�ak (ili mo�da baš zbog toga!), objeru�ke sam ga prihvatio. U prosincu 1990. godine supruga Monique, sin Sam (koji je tada napunio deset godina) i ja odletjeli smo u Hanoi kako bismo postali trinaesti, �etrnaesti i petnaesti Amerikanac s boravištem u tom gradu.
Vijetnamska vlada znala je da mora nešto poduzeti po pitanju neuhranjenosti djece. Iako su, naime, tradicionalni programi lokalnih i me�unarodnih humanitarnih agencija pru�ali privremenu pomo�, problem je bio u njihovoj dugoro�noj ekonomskoj neodr�ivosti. Iako bi tijekom razdoblja implementacije uvijek bio postignut zna�ajan napredak u smislu uhranjenosti djece, kada bi pomo� prestala pristizati sve bi se brzo vratilo na staro: bez dodatnih izvora hrane djeca bi opet izgubila na te�ini.
Otkriti zašto je lokalna proizvodnja hrane propadala nije teško: seljaci su se vremenom pretvorili u pasivne korisnike humanitarne pomo�i; nitko ih nije hrabrio niti od njih tra�io da promijene metodologiju i tehnologiju poljoprivredne proizvodnje koja je uzrokovala nestašicu hrane kao što ih nitko nije potaknuo da uvide na koji na�in takva praksa doprinosi problemu pothranjenosti djece. Dodatni nutritivni sadr�aji koji su oboga�ivali oskudnu prehranu stizali su samo za vrijeme trajanja programa humanitarne pomo�i; kada bi vanjski izvori presušili, glad se vra�ala, a �rtve su naj�ešï¿½e bila malodobna djeca koja se nisu primjereno hranila u va�noj dobi za sveukupni rast i razvoj.
Tradicionalni programi prehrane vodili su se idejom da je najva�nije osigurati dovoljno hrane kako bi se sprije�ila glad, s time da se malo pa�nje posve�ivalo na�inu ishrane, boljoj skrbi za djecu te unaprje�enju higijenskih i zdravstvenih navika. Jednostavno re�eno, „došli bi, nahranili bi ih, te bi potom otišli“, a da se u Vijetnamu ništa zna�ajno na koncu ne bi dogodilo.
Ogromni izazovi s kojima smo se suo�ili - brzo sam to shvatio - nisu bili povezani samo s fizi�kim i programskim nego i s politi�kim aspektima. Naime, mnogi du�nosnici vijetnamske politi�ke scene nisu bili sretni što se ameri�ka nevladina organizacija Save the Children pojavila u Vijetnamu, u trenutku kada je ameri�ka vlada toj zemlji nametnula ekonomski embargo. Dubina njihove negativnosti jasno se iskazala kada sam tjedan dana po dolasku pozvan u Ministarstvo vanjskih poslova na razgovor. Gospodin Nhu, visoki vladin du�nosnik, primio me u svom spartanskom uredu i ponudio stolicu smještenu pokraj njegova stola. Potom mi je jasno dao do znanja kako je on osobno podr�ao Save the Children odigravši klju�nu ulogu u pozivanju našeg NGO-a u Vijetnam. Pa ipak, nakon kratkog perioda površnih ljubaznosti, Nhu je brzo prešao na stvar: "Gospodine Sternin, mnogo du�nosnika ne �eli vas u ovoj zemlji", upozorio je. "Dajem vam šest mjeseci da poka�ete rezultate. U protivnom, bojim se da vam moje ministarstvo ne�e mo�i produ�iti vizu."
Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...