Lisino iskustvo 

Lisa, privlačna 40-godišnja medicinska sestra bolnice za veterane u Pittsburghu, izgledala je sićušno i ranjivo. Stajala je pred gomilom od stotinjak ljudi, spremna započeti Inicijativu za prevenciju MRSA. Utonula u podij, okupljenima se obraćala tihim monotonim glasom, emotivno distancirana i hladna kao da priča tuđu priču. „Kada sam opazila gnojni čir na bedru 13-godišnjeg sina, pričekala sam nekoliko dana prije no što sam ga odvela liječniku koji je čir probušio i iscijedio, a zatim nas poslao kući s uputom da koristimo antibiotik. Nekoliko dana nakon što smo nabavili lijek, liječnik nas je nazvao rekavši kako želi promijeniti antibiotik. U tom trenutku njegova odluka nimalo mi nije bila čudna te sam odmah pohitala u ljekarnu po novi lijek. Međutim, nekoliko tjedana kasnije pojavio se novi čir - liječnik ga je opet probušio i iscijedio. S obzirom na to da sam medicinska sestra, sina sam njegovala kod kuće previjajući ga kad bi se za to ukazala potreba. Sve u svemu, nisam tomu posvećivala posebnu pažnju“.

„Dok se sve to događalo, zbog dugogodišnjih problema s leđima moj suprug spremao se na operaciju kralježnice. Ubrzo nakon operacije obolio je od teške infekcije za koju se ispostavilo da je MRSA. Iako nas je novost doslovce shrvala, morali smo nastaviti sa životom. Uslijedilo je nekoliko intravenoznih tretmana snažnim antibioticima.” Unatoč izvanjskom prividu mirnoće, u tom trenutku Lisine oči počele su suziti. Nastavila je: „Suprug je potom podvrgnut dodatnim operacijama – preciznije, četirima operacijama – kako bi se infekcija stavila pod kontrolu. Mjesecima je patio trpeći strašne boli zbog nuspojava terapije. Počela me mučiti pomisao da sam možda za sve to ja kriva... da sam prenijela MRSA sa sina na supruga.”

Iako joj je samokontrola vidno popuštala - u glasu joj se naslućivala bol i krivnja - Lisa je smogla snage da nastavi. „Nešto kasnije, dok sam radila na odjelu za rodilje, na svom vratu primijetila sam malu infekciju. Pogodili ste”, rekla je, pogleda uprtog u prazno, „bila je to MRSA! Moj suprug je šest mjeseci proveo prikovan za krevet. Nije mogao ustati, nije mogao otići na zahod. Bio je tako depresivan, strašno depresivan...” Glas joj je sada bio jedva čujan: „...užasno depresivan”. Lisa je duboko udahnula i po prvi puta pogledala publiku. „To je konačno završilo kada... kada... si je oduzeo život.”


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...