Svima je bilo savršeno jasno da im trebaju radikalne promjene. No, nitko nije znao što bi se trebalo promijeniti, a još manje kako to napraviti. Očito je, dakle, bilo da se problem ne može rješavati „business as usual“ pristupom - Merck Meksiko morao se uhvatiti ukoštac sa svojim kulturalnim dogmama i ustaljenim top-down komandno-kontrolnim pristupom rješavanju problema što je, bez ikakve sumnje, bilo politički rizično za lidere i menadžere koji bi se eventualno ohrabrili na takav iskorak. Nema sumnje kako bi se obrambeni imunološki sustav organizacije „podigao na zadnje noge“ i napravio sve što je u njegovoj moći da uzvrati udarac. 

Pa ipak, unatoč tome pojedini članovi uprave rješenja su potražili izvan uobičajenih okvira „bussiness as usual“ modela. Tako je, primjerice, Greya Warnera - potpredsjednika Merckova biznisa za Južnu Ameriku – posebno privukao članak o „pozitivnim devijacijama“ objavljen u časopisu Fast Company. Warner je upravljao područjem koje se protezalo od Meksika do Ognjene zemlje, a kao lider je bio poseban po tome što je vjerovao u istrošenost Merckova tradicionalnog poslovnog modela kojeg je, prema njegovu mišljenju, trebalo iznova osmisliti: u situaciji kada su blockbuster lijekovima isticali patenti te kada su generičke alternative kanibalizirale prihode i profite, puko „uvođenje novih proizvoda“ nije mu se činilo realnim i razboritim. Stoga je pomislio: „Možda rješenje treba potražiti u nekom novom pristupu prodaji i marketingu? U promjeni odnosa s bolnicama i liječnicima? Možda se tvrtka treba transformirati kako bi ulogu klasičnog 'proizvođača lijekova' zamijenila ulogom 'odgovorne institucije' i 'pouzdane karike' sustava zdravstvene skrbi?“ Tog vrućeg ljeta 2005. godine Warner je navedene izazove izložio širem menadžerskom timu založivši se pritom za implementaciju PD pristupa koji se činio „primjerenom društvenom tehnologijom za realno unaprjeđenje poslovnih rezultata“.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...