Pomno slušanje i kompleksni problemi

Otto Scharmer, Joseph Jaworski Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch u Helsinkiju. Suosnivač je SoL-a i ELIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Autor je kapitalnog djela Theory-U: Leading from the Emerging Future.   

Joseph Jaworski, predsjednik uprave savjetničke tvrtke Generon Consulting, osnivač The American Leadership Forum, suosnivač Global Leadership Initiative, autor bestselera Synchronicity: The Inner Path of Leadership.

Ako otvoreno govoriti podrazumijeva da drugim ljudima spremno izložimo sadržaj naših najdubljih misli, onda otvoreno slušati podrazumijeva da smo spremni izložiti se novim sadržajima koje nam drugi ljudi pokušavaju prenijeti.
 
Snagu ove naizgled jednostavne promjene usmjerenja promatrali smo u Houstonu, u saveznoj državi Teksas. Kao članovi tima Generon Consultinga surađivali smo s grupom moćnih i osviještenih poslovnih ljudi koji su brinuli za dobro cjelokupne zajednice. Iskreno su vjerovali u vlastitu sposobnost mudrog vođenja grada. S druge strane, nimalo nisu vjerovali vladi i političarima.
 
Biznismeni su se zabrinuli jer su primijetili da u mlađoj populaciji unutar njihovih redova nema više istog žara u svezi vođenja grada. Primijetili su da mladi lideri nisu previše zainteresirani za to da jednoga dana postanu odgovorni "gradski oci" te da će zbog toga političari popuniti vakuum i vremenom upropastiti zajednicu. Stoga su osnovali poseban radni tim sastavljen od mlađih poslovnjaka i nekolicine lidera velikih neprofitnih organizacija kako bi razgovarali o situaciji i odlučili što im je činiti. Međutim, u radni tim nisu htjeli pozvati političare i lidere javnog sektora jer su se plašili da će raznolikost negativno utjecati na homogenost što će posljedično negativno utjecati na konačne performanse grupe. Biznismeni su unaprijed među sobom odlučili što je najbolje za zajednicu te su svoje ideje namjeravali sprovesti u praksi.
 
Poslovni ljudi o kojima pišemo slušali su isključivo jedni druge te uzorite predsjednike uprava, pojedine eksperte i mlađe lidere iz njihove zajednice. Nitko drugi nije dolazio u obzir. Takvo ponašanje navelo nas je na pomisao da su arogantni jer ne mogu i ne žele prihvatiti potencijalni doprinos ljudi koji ne dolaze iz njihova okruženja. Potom smo i sami postali arogantni jer smo nekako a priori odbacili njihove ideje o tome kako bi se trebalo upravljati gradom.
 
Prvu radionicu održali smo u velikom prigradskom hotelu. Konverzacija je doslovce „umirala“ jer su članovi tima iznova replicirali stara otrcana stajališta. Slušajući ih, obuzela nas je strašna frustracija jer nismo mogli vjerovati da su mladi ljudi toliko zatvoreni te da istovremeno nisu nimalo samokritični. Tada nas je naša vanjska suradnica – koju smo pozvali da nam se pridruži na projektu - pjesnikinja Betty Sue Flowers, pozvala na stranu kako bi nam ukazala na to da u plesnoj dvorani na drugom kraju hola započinje veliki skup zaljubljenika u tetovaže. Muškarci i žene oslikanih tijela uzbuđeno su dijelili peciva, kavu i voće slučajnim i namjernim posjetiteljima. Umjetnici tetovaža postavljali su izložbu s brojnim fotografijama svojih radova. Kutije s priborom gomilale su se u predvorju. Zatreštala je i rock glazba.
 
Betty Sue Flowers surađivala je s Josephom na njegovoj knjizi Sinkronicitet: unutarnji put liderstva (Dvostruka duga, Čakovec, 2014.) te je bila vrlo otvorena za sinkronicitete („smislene podudarnosti“ odnosno „nevjerojatne slučajnosti“ koje se učestalo događaju u našim životima unatoč astronomski malim matematičkim mogućnostima da se doista dogode, op.ur.). Predložila nam je da tijekom sljedeće stanke uputimo sudionike naše radionice da prošetaju holom i porazgovaraju s jednim ili više pripadnika tetovirane skupine ljudi. Potom neka svatko kaže je li išta od te osobe naučio. Iako nam je svima bilo iznimno neugodno, poslušali smo je i odradili zadatak.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...