FH: Nove okolnosti u kojima kompanije djeluju značajno su drugačije od onih koje susrećemo u Vašim ranijim tekstovima - o sporazumima menadžmenta i ostalih djelatnika. Čini se da idemo u suprotnom smjeru - svaki muškarac, žena i dijete, sami za sebe. Kada govorite o potrebi izgradnje zajednice, često ističete da je najprije potrebno "dovesti vlastitu kuću u red." Tu metaforu i mi koristimo u Drucker Foundation, no ipak nam recite, što ste točno mislili?

MD: "Dovesti vlastitu kuću u red," u obitelji, školi ili pak velikoj korporaciji, zahtjeva preispitivanje vlastitih uvjerenja i stavova prema ljudima. Moji stavovi u tom smislu proistječu iz vjerovanja da je svatko od nas stvoren na sliku Božju. No, mnogi imaju visoko mišljenje o ljudima koje ne proizlazi iz nekog vjerskog izvora. Najvažnije je shvatiti da je svaka osoba autentična - s legitimnim mjestom u svijetu - bez obzira na to da li ćemo tu osobu zaposliti ili ne. Sve dok je neka osoba u vašoj radnoj zajednici, legitimni je dio te zajednice, i nezamjenjiva je u skupini. Treba djelovati na način da vaši odnosi odražavaju to uvjerenje.

Želite li izgraditi povjerenje i imati kvalitetne odnose, trebate uvijek započeti s POŠTOVANJEM. Drugi način na koji lideri mogu dovesti svoju kuću u red je taj da si opišu ono što ja nazivan etičkim prostorom unutar kojega će djelovati. Ukoliko je on ukorijenjen u ispravnim vrijednostima, tada mogu izgraditi povjerenje i produktivne skladne odnose, kako u pogledu poslovnih rezultata, tako i u pogledu vrste zajednica u kojima želimo živjeti i raditi.

FH: Kada spominjemo skladne odnose, sam jezik motivira i nadahnjuje. Tvrdite da je za unapređenje organizacije potrebna iskrena introspekcija lidera… tek potom se prelazi na strategiju i strukturu?

MD: Tako je. To znači da moramo znati tko smo. A to je vrlo teško. Svaki je današnji lider u prošlosti bio vođen. Nismo ravno iz rodilišta izašli kao vođe. Tijekom života naučili smo mnogo toga o ljudima koji su nas htjeli voditi, a sami nisu imali pojma tko su. Teško je slijediti nekoga tko nema predodžbu o samome sebi.

FH: Max, govoreći o tome kako trebamo znati tko smo, iznijeli ste neka provokativna razmišljanja o važnosti osobne suzdržanosti. Zašto mislite da je suzdržanost u današnjem svijetu važna?

MD: Kada govorim o osobnoj suzdržanosti zapravo mislim na moralnu odgovornost s kojom se odnosimo prema našem okruženju. Svijet dijelimo s mnoštvom drugih osoba koje imaju ista prava kao i mi. Moramo shvatiti da postoji razmjerno mali ali značajan dio svijeta kojemu je dan veći dio svih bogatstava. Filozofski gledano, moramo se zapitati: "Jesu li sve te vrijedne stvari koje su mi dane namijenjene samo meni?"

Druga strana istoga pitanja je konstatacija: "… dobio sam sve što mi je potrebno u životu." Nema svatko sreću da dobije sve od života. Zbog toga bismo trebali promijeniti pitanje "Koliko dajem?" u "Što zadržati?" Jer, na ovome svijetu poživjet ću svega 70 - 80 godina, i to ako sve bude u redu.

Lideri imaju određeni djelokrug djelovanja, svojevrsno "vidno polje". Pitanje što mogu zadržati za sebe vrlo je važno pitanje koje bi si trebali postaviti. Kada si lideri ugađaju rastrošnim razmetanjem i simbolima moći, ne pokazuju primjerenu suzdržanost i narušavaju svoj ugled.

Komentar

Roland Cinkopan

Čovjek je kao društveno biće oduvijek živio u nekoj vrsti zajednice, no ideje o tome kako bi ta zajednica trebala funkcionirati i biti uređena mijenjaju se i mijenjat će se i dalje. Ipak, poput univerzalnih prirodnih zakona, postoje neke bezvremene vrijednosti na kojima bi zajednica uvijek trebala počivati. Te bezvremene vrijednosti gosp. Max De Pree savršeno je utkao u svoj stil vođ

pročitaj...