FH: Preuzimanje rizika u organizaciji obiďż˝no uzrokuje tjeskobu: što je to rizik, tko bi ga na sebe trebao preuzeti, i u kojoj mjeri? Što vama osobno znaďż˝i preuzimanje rizika, i moďż˝emo li uopďż˝e voditi bez preuzimanja rizika?

MD: Nije moguďż˝e voditi, kao što nije moguďż˝e uďż˝iti, bez preuzimanja rizika. Preuzimanjem sve veďż˝eg stupnja odgovornosti, svaki lider sve više postaje amater, buduďż˝i da je sve manje i manje specijaliziran za jedno odreďż˝eno podruďż˝je. Zbog kompleksnosti posla, sve se više mora oslanjati na kolege. To znaďż˝i da njegova izloďż˝enost riziku raste. Predsjednik uprave bilo kojeg poduzeďż˝a nema na raspolaganju savršeno okruďż˝enje za donošenje odluka. Postoje samo siva podruďż˝ja. Sve strukturirane odluke donose se na niďż˝im upravljaďż˝kim razinama. Širina sivih zona tako poveďż˝ava i razinu rizika. No to je sastavni dio posla – i rizika – voďż˝enja.

FH: U vašim ste knjigama pisali o preuzimanju jedne druge vrste rizika, koja kod nekih ljudi izaziva nelagodu: o kretanju prema veďż˝oj otvorenosti. Svjesni neizvjesnosti koju donosi buduďż˝nost, posebnu pozornost trebamo obratiti na otvorenost i osjetljivost. Kako ste došli do toga gledišta?

MD: Dr. Carl Frost, psiholog i dugogodišnji savjetnik u Herman Milleru, nauďż˝io nas je participativnom upravljanju. Pomogao nam je razumjeti potrebu za prepuštanjem energiji suradnika. Taj je proces sliďż˝an odgoju djece. Kada Vam dijete navrši, recimo, 16 godina, iznenada otkrivate da ste izgubili utjecaj. Uďż˝inili ste sve što ste mogli, a sada ste prepušteni na milosti i nemilost djetetu. To je zastrašujuďż˝a ďż˝injenica. Iskustvo u kojem na kraju sve dobro završi nauďż˝i Vas da je prepuštanje energiji s kojom se dijete razvilo i odraslo uistinu ďż˝udesno i da obogaďż˝uje Vaš obiteljski ďż˝ivot.

Moj drugi mentor bio je David Hubbard, koji je dugo godina bio predsjednik institucije Fuller Theological Seminary. ďż˝esto je isticao dvije misli koje su mi se urezale u sjeďż˝anju i iz kojih sam mnogo nauďż˝io. Govorio bi da lideri ne nanose bol, veďż˝ je podnose. Takoďż˝er je govorio da osnovna namjena moďż˝i nije korištenje veďż˝ dijeljenje. Osobita moďż˝ razvija se u sluďż˝aju kada se ona dijeli, za razliku od one koja se primjenjuje na druge ljude.

Komentar

Roland Cinkopan

ďż˝ovjek je kao društveno biďż˝e oduvijek ďż˝ivio u nekoj vrsti zajednice, no ideje o tome kako bi ta zajednica trebala funkcionirati i biti ureďż˝ena mijenjaju se i mijenjat ďż˝e se i dalje. Ipak, poput univerzalnih prirodnih zakona, postoje neke bezvremene vrijednosti na kojima bi zajednica uvijek trebala poďż˝ivati. Te bezvremene vrijednosti gosp. Max De Pree savršeno je utkao u svoj stil voďż˝

pročitaj...