FH: Preuzimanje rizika u organizaciji obično uzrokuje tjeskobu: što je to rizik, tko bi ga na sebe trebao preuzeti, i u kojoj mjeri? Što vama osobno znači preuzimanje rizika, i možemo li uopće voditi bez preuzimanja rizika?

MD: Nije moguće voditi, kao što nije moguće učiti, bez preuzimanja rizika. Preuzimanjem sve većeg stupnja odgovornosti, svaki lider sve više postaje amater, budući da je sve manje i manje specijaliziran za jedno određeno područje. Zbog kompleksnosti posla, sve se više mora oslanjati na kolege. To znači da njegova izloženost riziku raste. Predsjednik uprave bilo kojeg poduzeća nema na raspolaganju savršeno okruženje za donošenje odluka. Postoje samo siva područja. Sve strukturirane odluke donose se na nižim upravljačkim razinama. Širina sivih zona tako povećava i razinu rizika. No to je sastavni dio posla – i rizika – vođenja.

FH: U vašim ste knjigama pisali o preuzimanju jedne druge vrste rizika, koja kod nekih ljudi izaziva nelagodu: o kretanju prema većoj otvorenosti. Svjesni neizvjesnosti koju donosi budućnost, posebnu pozornost trebamo obratiti na otvorenost i osjetljivost. Kako ste došli do toga gledišta?

MD: Dr. Carl Frost, psiholog i dugogodišnji savjetnik u Herman Milleru, naučio nas je participativnom upravljanju. Pomogao nam je razumjeti potrebu za prepuštanjem energiji suradnika. Taj je proces sličan odgoju djece. Kada Vam dijete navrši, recimo, 16 godina, iznenada otkrivate da ste izgubili utjecaj. Učinili ste sve što ste mogli, a sada ste prepušteni na milosti i nemilost djetetu. To je zastrašujuća činjenica. Iskustvo u kojem na kraju sve dobro završi nauči Vas da je prepuštanje energiji s kojom se dijete razvilo i odraslo uistinu čudesno i da obogaćuje Vaš obiteljski život.

Moj drugi mentor bio je David Hubbard, koji je dugo godina bio predsjednik institucije Fuller Theological Seminary. Često je isticao dvije misli koje su mi se urezale u sjećanju i iz kojih sam mnogo naučio. Govorio bi da lideri ne nanose bol, već je podnose. Također je govorio da osnovna namjena moći nije korištenje već dijeljenje. Osobita moć razvija se u slučaju kada se ona dijeli, za razliku od one koja se primjenjuje na druge ljude.

Komentar

Roland Cinkopan

Čovjek je kao društveno biće oduvijek živio u nekoj vrsti zajednice, no ideje o tome kako bi ta zajednica trebala funkcionirati i biti uređena mijenjaju se i mijenjat će se i dalje. Ipak, poput univerzalnih prirodnih zakona, postoje neke bezvremene vrijednosti na kojima bi zajednica uvijek trebala počivati. Te bezvremene vrijednosti gosp. Max De Pree savršeno je utkao u svoj stil vođ

pročitaj...