FH: Jasno. To što govorite zaista ima smisla. Sve se zapravo svodi na odnose. Mislim da smo svi puno naučili iz Vašeg rada u Herman Milleru - funkciju HR menadžera zamijenili ste funkcijom Dopredsjednika za ljude. Napomenuli ste da bi, da ste i dalje ostali u istoj kompaniji, promijenili naziv tog radnog mjesta u Dopredsjednik za ljude i obitelj.
MD: Frances, sjajno ste istaknuli važnost jezika i njegov utjecaj na ponašanje u organizaciji. Promjenom naziva funkcije željeli smo dodijeli važnost i odgovornost osobi koja neće biti nadglednik već zastupnik svih djelatnika. Ideja je da se fokus pomakne na potencijal, mogućnosti, radije nego postizanje kratkoročnih ciljeva. Većini zaposlenika u dobrim organizacijama nije osobito teško ostvariti zadane ciljeve. Čini mi se da potcjenjujemo ljudske sposobnosti.
Prije nego li je Michele Hunt postala dopredsjednik za ljude, u organizacijskoj shemi nije postojalo radno mjesto višeg službenika za kadrove. Svjesno smo ga izbjegavali uvrstiti u strukturu, sve dok nismo shvatili da bi to trebao biti neki viši menadžerski položaj . Zanimljivo je, Frances, da kada jednom shvatite jezik za kojim tragate, uistinu možete opisati očekivano postignuće.
FH: Max, na koji ste način, u ulozi predsjednika uprave, pomogli ljudima u kompaniji da razumiju misiju? Kako ste im prenijeli osjećaj svrhovitosti?
MD: Moje je djelovanje u Herman Milleru proizašlo iz uvjerenja koje smo uzajamno dijelili. Otac je osnovao tvrtku, zatim je brat 17 godina bio predsjednik. Tvrtka se lijepo razvijala i 1970.g. postala dioničko društvo, kada se mnogo toga promijenilo. Kroz sve naše aktivnosti provlačila se je zajednička nit poveznica. MORALNA SVRHA. Pored uspostavljanja i njegovanja kvalitetnih odnosa, nastojali smo biti uspješni u istraživanju i razvoju novih proizvoda. To je, primjerice, značilo da ako želimo biti lideri na tržištu u dizajnu novih proizvoda, trebamo stvarati veze s najboljim dizajnerima. Otac i brat su bili iznimno uspješni u regrutiranju osoba poput Charlesa Eamesa, Georgea Nelsona, Boba Propsta i Billa Stumpfa koji su zatim omogućili kompaniji vodeću poziciju na tržištu. Uvijek smo nastojali definirati naše skupne potencijale, i uvijek smo znali koja nam je misija. Uvijek smo razgovarali o puno složenijem skupu rezultata od onih koje smo željeli postići, uključujući i rezultate koji su se odnosili na boljitak zajednice.
Postojala su i druga očitovanja te zajedničke niti. Kada je došlo vrijeme da pokrenemo jedan veći proizvodni pogon u Georgiji, poslali smo Michele Hunt, ženu afroameričkog podrijetla, da pokrene posao. U Roswellu, gradiću u kojem smo pokretali posao, gradske vlasti su redom činili muškarci, bijelci. Za vrijeme sastanka, poslali bi Michele da nazove središnji ured i zatraži upute od Uprave kompanije. Ona bi izašla, pričekala koju minutu i zatim se vratila u vijećnicu s gotovim rješenjem. Polije nekog vremena shvatili su o čemu se radi, prihvatili su Michele te smo na kraju uspostavili divan odnos s gradskom upravom.
Nasljeđe lidera, razgovor s Maxom De Preeom
© 2005 Jossey-Bass. For Croatia © 2005 Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Jossey-Bass.
Prijevod i lektura: Interlang, Rijeka
Uredio: Marko Lučić
Čovjek je kao društveno biće oduvijek živio u nekoj vrsti zajednice, no ideje o tome kako bi ta zajednica trebala funkcionirati i biti uređena mijenjaju se i mijenjat će se i dalje. Ipak, poput univerzalnih prirodnih zakona, postoje neke bezvremene vrijednosti na kojima bi zajednica uvijek trebala počivati. Te bezvremene vrijednosti gosp. Max De Pree savršeno je utkao u svoj stil vođ