U članku Uzdizanje organizacije na nove razine: Razgovor s Christianom Schenom, u nekoliko se navrata spominju "meke" i "tvrde" metode. Iz iskustva znam da se pod tim pojmovima podrazumijeva koješta. Ljudi najčešće one metode koje su im jasne i za koje smatraju da nose određenu egzaktnost nazivaju "tvrdim", a one koje ne razumiju jer su im preapstraktne "mekim". Oni koji uspješno koriste i jedne i druge znaju da se zapravo ne radi toliko o razlici između metoda koliko o samom pristupu.
S jedne strane možemo kranuti od definiranja proizvoda i tržišta. Na temelju marketinških analiza razrađujemo strategiju, a na temelju nje definiramo procese i strukturu organizacije. Na kraju u apstraktne "kućice" pokušavamo ugurati stvarne ljude. Što smo, zapravo, učinili? Napravili smo jasan plan koji, doduše, nema čvrstu podlogu u realnosti, ali nam ulijeva lažan osjećaj sigurnosti i kontrole. Krenuli smo od brojeva dobivenih "tvrdim" metodama i došli do točke u kojoj trebamo "mekim" metodama pronaći, selektirati, obučiti i motivirati ljude da budu ono što bismo mi željeli da budu.
Na žalost, taj birokratski pristup duboko je usađen u većinu nas tijekom našeg školovanja. Sustav koji određuje hoće li se naglasak staviti na ovaj ili neki drugi pristup nastao je upravo ovakvim pristupom. Birokratski sustav nameće se putem javnog školstva kao jedina mogućnost.
Slijedimo li takav pristup, sam po sebi se nameće zaključak da "tvrde" metode daju egzaktnost i stoga moraju predstavljati temelj, a "meke" su tek nadgradnja. Ono što često ne vidimo, jer nas nisu učili da vidimo, je temeljno prirodniji pristup. Dok opisani možemo nazvati strateškim (da, to ima neke veze s vojskama, ratovanjem, razaranjem), sljedeći se naziva organskim (priroda, rast, bujanje).
Stvarni ljudi koji svakodnevno provode vrijeme zajedno (možda jer su zaposleni u istoj kompaniji) počinju se grupirati prema srodnim interesima, vrijednostima, talentima. Zajedno će pokušati život učiniti ljepšim, zanimljivijim, ispunjenijim. Pokušat će to učiniti i sa poslom na kojem provode znatan dio svog života. Ukoliko nemaju priliku to učiniti s poslom, pronaći će ...
Godine 1996. Christiano Schena otputovao je u Brazil sa zadatkom unapređenja brazilske ispostave Caterpillara smještene u Piracicabi. Odmah po dolasku, svoja je nastojanja usmjerio na motivaciju u želji da djelatnici sami podignu razinu poslovne uspješnosti. Taj pristup i zalaganje zaposlenika koje je iz njega proizašlo, ne samo da su doprinijeli oporavku tvrtke, nego su joj p