O društvenoj odgovornosti poduzeća (ili dobrom upravljanju) u nas se već izvjesno vrijeme odvija javni dijalog. Svijest o ulozi i potencijalnom doprinosu poslovnog sektora (premda ne samo njega) održivom razvoju postupno jača. Pridružujući se tim naporima u ovom broju objavljujemo tri priloga na tu temu.
Prvi prilog Održiva budućnost (riječ je zapravo o 8. poglavlju knjige The Limits to Growth: The 30-Year Update autora Dennis Meadows, Donella Meadows, Jorgen Randers) predstavlja svojevrsnu programsku deklaraciju o nužnosti pokretanja revolucije održivosti. Na temelju više od 30 godina istraživanja autori ukazuju da je 'svijet vođen u krivom smjeru', te upozoravaju na to da 'sprečavanje katastrofe zahtijeva hitne i radikalne promjene'. Revolucija održivosti predstavljati će najveću i najsloženiju societalnu promjenu u povijesti ljudskog društva.
Ostvarivanje promjena takve širine i dubine nije moguće korištenjem tradicionalnih pristupa i metoda. Političke deklaracije i angažman uskih grupa znanstvenika nisu dostatne. Stoga autori predlažu novi, organski pristup, kao i korištenje novih metoda i alata. Riječju, revolucija održivosti zahtijeva potpuno drugačiji način razmišljanja i djelovanja. Ona će proizaći iz vizija, uvida i djelovanja milijuna ljudi širom svijeta. Korištenjem 'alata' kao što su kreiranje zajedničke vizije, razvoj mreža i pokretanjem brojnih inicijativa za organizacijskim učenjem razvoj održivog društva ne mora ostati utopijskim projektom nekolicine zanesenjaka. Naravno, kao što je već navedeno, riječ je o najvećoj - a samim tim i najtežoj societalnoj promjeni.
Svima onima koji će se zapitati o izvodljivosti predloženog projekta možemo odgovoriti sa protupitanjem: IMAMO LI ALTERNATIVU? Možemo li si dopustiti luksuz da skrštenih ruku dočekamo nadolazeću globalnu krizu? Ovih dana smo mogli pročitati upozorenje Al Gora o tome kako imamo još najviše deset godina prije nego dođemo do kritične točke nakon koje više nema povratka!
Poruke ovog teksta su nadasve značajne i za aktualni trenutak Hrvatske. Njen razvoj u pravcu 'učećeg društva' , 'društva znanja' i 'održivog društva' zahtijeva korištenje novog pristupa i novih alata! U protivnom će opredjeljenja političkih elita (još jednom) ostati na razini pukih deklaracija.
Profesor Angel Cabrera u svom intervjuu također ističe 'potrebu za novim pristupom vođenju u rješavanju problema etike i društvene odgovornosti'. Riječ je o vođenju temeljenom na principima. Sukladno tome on ukazuje na postojanje brojnih inicijativa diljem svijeta koje se bave identifikacijom i definiranjem univerzalno primjenljivih principa poslovne prakse.
U prilogu Kim Mollera Strategija poduzeća: Društvena odgovornost ukazuje se na to da su kompanije danas suočene sa izazovima unapređenja konkurentnosti i održivosti. U svom odgovoru autor ukazuje kako između dugoročne strategije razvoja konkurentnosti i zahtjeva za održivosti postoji uzajamno podržavajuća veza. Razvoj konkurentnosti nije moguć bez unapređenja održivosti - i obratno. Najvažnija prepreka tome nalazi se u dominantnom načinu razmišljanja (kojeg obilježava fragmentacija - primjerice u vidu kratkoročne orijentacije) i ponašanja (sukobi).