Održiva budućnost - 2.dio

Dennis Meadows, Donella Meadows, Jorgen Randers Dennis Meadows, sistemski mislilac, doktor znanosti sa MIT-a i nositelj četiri počasna doktorata europskih sveučilišta. U karijeri je vodio 3 istraživačka instituta: MIT, Dartmouth College i New Hampshire University Research Institute. Predavao je u 50 zemalja širom svijeta. Autor je i koautor desetak knjiga u kojima je pisao o znanosti sustava i održivom razvoju.

Donella Meadows, doktor znanosti sa Harvarda, osnivač je Sustainability Institute, sistemski mislilac i novinar. Dugi niz godina predavala je na Dartmouth College i pisala kolumnu "The Global Citizen" koja joj je 1991. godine donijela nominaciju za Pulitzerovu nagradu. Preminula je 2001. godine.

Jorgen Randers je predsjednik emeritus Norwegian School of Management.

Vizija

Vizija se odnosi na maštanje, zamišljanje… U prvom trenutku takvo je maštanje općenito da bi već u sljedećem ono postalo sve specifičnija slika stvarnosti koju želimo ostvariti. Vizija podrazumijeva zamišljanje situacije koju zaista želimo ostvariti, a ne one koja nam je nametnuta, za koju smo odgojeni i koju smo naučili očekivati. Stvaranje vizije podrazumijeva napuštanje ograničenja "ostvarivog" i usmjeravanje uma prema najplemenitijim i najuzvišenijim snovima koje čuvamo u sebi.

Neki ljudi, pogotovo oni mlađi, sudjeluju u stvaranju vizije s entuzijazmom i lakoćom. Drugi ljudi taj proces smatraju zastrašujućim i bolnim, jer predivna slika onog što bi moglo biti čini ono što jeste još teže podnošljivom. Neki ljudi nikad javno ne obznanjuju svoje vizije iz straha da ih se ne proglasi "nerealnima". Takvi će ljudi teško, ako uopće, prihvatiti ideje ovoga teksta. Treći su prošli kroz teška iskustva i jedino što danas mogu i žele je objasniti kolegama i znancima razloge zbog kojih su vizije općenito neostvarive. Razumijemo ih, skeptici su društvu također potrebni. Njihova je uloga disciplinirati vizionare.

Zbog skeptika je potrebno odmah istaknuti da autori ovoga teksta ne vjeruju da vizija sama po sebi može išta promijeniti. Vizija je beskorisna bez djelovanja, jednako kao i djelovanje bez vizije. Vizija djelovanju daje usmjerenost i snagu, apsolutno je neophodna u vođenju i motiviranju… još i više, zajednička vizija nastala u umovima pojedinaca i grupa zaista dovodi do stvaranja novih sustava.

Navedenu tvrdnju potrebno je doslovno shvatiti: vizija zaista stvara nove sustave. Unutar ograničenja prostora, vremena, materije i energije, ljudska vizionarska nastojanja mogu stvoriti ne samo nove informacije, nove povratne veze, novo ponašanje, novo znanje i nove tehnologije već i nove institucije, nove fizičke strukture i novu moć ljudskih bića. Ralph Waldo Emerson prepoznao je ovu duboku istinu prije 150 godina:

"Svaka nacija i svaki čovjek trenutno se okružuju živom i neživom tvari koja točno odgovara njihovom karakteru i misaonom aparatu. Promatrajte kako se svaka istina i svaka zabluda, rezultat misaonog aparata pojedinca, "opredmećuju" u zajednicama, zgradama, gradovima, jeziku, ceremonijama ili publikacijama. Promatrajte ideje današnjice… svaka je od njih u nekom obliku utjelovljena u zajednici. Pogledajte ciglu, kredu, kreč i kamenu ploču… i kako su zadobile oblik, ponizne prema velikoj ideji utisnutoj u umovima mnoštva…"
"Slijedi, naravno, da će sitna promjena u čovjeku promijeniti okolnosti u kojima djeluje; sitna promjena u njegovom razmišljanju i odnošenju prema drugim ljudima uzrokovat će znatne promjene vanjskoga okruženja."

 

 

Komentar

Sanja Crnković-Pozaić

"Moramo biti oprezni, ne smijemo podleći očaju jer čudna blistavost nade još uvijek postoji." - Edouard Saouma, 1993. Prije 10.000 godina stanovništvo je naraslo do neslućenih razmjera - na zemlji je bilo čak 10 milijuna ljudi. Ta ogromna brojka vodila je do katastrofe. Nisu svi ljudi mogli opstati kao skupljači i lovci. Strategija preživljavanja bila je dvojaka - jedan se

pročitaj...