Anga�irani esej 'Odr�iva budu�nost' bavi se na�elima razmišljanja i djelovanja s ciljem temeljite preobrazbe globalnog društva u pravcu odr�ivosti. Iako to naslov mo�da isprva sugerira, naglasak nije na postupcima i tehnikama, jer bi to bilo i nemogu�e - zbog ambicioznosti i širine ciljeva vezanih uz odr�ivost. Autori upravo nastoje nadi�i usko instrumentalno razmišljanje (koje opravdano smatraju dijelom problema, a ne rješenja) u korist otvorenijeg ocrtavanja po�eljne budu�nosti i na�ina koji mogu voditi k njoj - ali u tome samo djelomi�no uspijevaju.
Uva�avaju�i va�nost 'malih koraka' ekološki svjesnog djelovanja, naglašava se njihova nedovoljnost u cjelovitoj promjeni društvene i gospodarske paradigme koju autori smatraju nu�nom. Usporedbe s poljoprivrednom i industrijskom revolucijom dane su sa�eto, ali efektno. U pojedinim povijesnim razdobljima nedostatnost resursa uvjetovala je zna�ajne promjene na�ina �ivota, odnosno na�ina proizvodnje dobara i gospodarenja resursima - poljoprivrednu i industrijsku revoluciju. U prvom slu�aju radilo se o zamjeni nomadskog �ivota lovaca i sakuplja�a poljoprivredom, a u potonjem o industrijalizaciji koju je pratila i urbanizacija. Takve tranzicije nisu donijele brze efekte, niti su oni bili jednozna�no pozitivni (mnogima je �ivotni standard �ak opao, koli�ine otpada su višestruko uve�ane i sl.). Me�utim, iz današnje perspektive vidimo ne samo koristi od poljoprivredne i industrijske revolucije, nego one mnogima izgledaju kao neizbje�ni koraci civilizacijskog razvoja (iako se povijest mogla odviti i druga�ije, o �emu svjedo�i nemali broj išï¿½ezlih civilizacija). Autori prenose ovu logiku na problem odr�ivosti trenutnog ljudskog djelovanja na Zemlji. U posljednja tri desetlje�a �esto se proklamiralo fundamentalne promjene. Govorilo se i pisalo o post-industrijskom dobu, informati�koj revoluciji, postmoderni, globalizaciji itd.), a naglasak je više bio na tehnološkim, gospodarskim i kulturnim parametrima, nego na konceptu odr�ivosti kao što je to ovdje slu�aj.
Nu�nost sveobuhvatne gospodarske i društvene promjene se u �lanku više pretpostavlja nego elaborira te se potom nastoje identificirati na�ela njenog ostvarenja. Pritom se otvoreno priznaje nemogu�nost spoznaje konkretnih oblika i u�inaka 'revolucije odr�ivosti', kao i konkretnih mehanizama putem kojih �e se ti procesi odvijati. Nasuprot povijesnim pokušajima društvenog in�enjeringa u pokušaju ostvarenja 'idealnih društava', o�ekuje se organska transformacija. Povjerenje se pola�e u kombinaciju vizionarskog razmišljanja i malih prakti�nih koraka, koje rezultiraju postupnim u�enjem mnogobrojnih zainteresiranih i anga�iranih aktera koji mijenjaju vlastite mentalne modele i na�ine ponašanja. Uz uva�avanje racionalne analize, prikupljanja podataka, sistemskog mišljenja, kompjuterskog modeliranja i drugih znanstveno utemeljenih metoda, smatraju da ona sama ne�e nadvladati inerciju sustava koji se opire promjenama te predla�u dodatna sredstva - stvaranje vizija, umre�avanje, istinoljubivost, u�enje i ljubav.
Tragi�ne posljedice nedavnih prirodnih katastrofa i sve više dokaza o globalnom zatopljenju usmjerili su zanimanje svjetske javnosti na sve zna�ajniji problem klimatskih promjena. Problemi iz te domene predstavljaju novost za ve�inu promatra�a, no, ne i za stru�njake dinamike sustava koji ovaj zabrinjavaju�i trend prate 30-tak godina. Grupa znanstvenika pri MIT-u izradila je 1972. godine ra