Eksperimentiranje vođeno navedenim pitanjima važnije je od preciznih odgovora, iako su i odgovori bitni. Sa sigurnošću možemo ustvrditi da postoji "50 jednostavnih stvari kojima se može spasiti Svijet". Kupovina automobila na alternativno gorivo, npr., jedna je od tih aktivnosti. Odlaganje limenki i plastičnih boca u posebne kontejnere za daljnju reciklažu druga. Odgovorno i mudro glasanje na izborima treća,… itd., a sve ako uopće pripadate grupi malobrojnih sretnika koji posjeduju automobil, limenke i plastične boce.

Postoje i druge, ne-tako-jednostavne aktivnosti kojima se djeluje na rješavanje problema: živjeti jednostavnim stilom života, imati najviše dvoje djece, zalagati se za povećanje cijena fosilnih goriva (kako bi se promicalo njihovo efikasno korištenje i stimulirao razvoj obnovljive energije), uključiti ljubav i suradnju u svoje svakodnevne aktivnosti, pomoći barem jednoj obitelji u borbi sa siromaštvom, definirati vlastiti "ispravni život", pobrinuti se za komadić zemlje, pobuniti se protiv sustava koji iskorištava ljude i prirodne resurse, kandidirati se na izborima. 
Sve te aktivnosti pomažu, ali nisu dovoljne. Održivost, samodostatnost i jednakost zahtijevaju strukturalne promjene; jednom riječju revoluciju, no, ne u političkom već u mnogo dubljem smislu, poput poljoprivredne ili industrijske revolucije. Recikliranje je važan proces… međutim, sam od sebe neće nas dovesti do revolucije.

Stoga se nameće pitanje: Koji procesi ili događaji mogu potaknuti toliko željenu revoluciju? U potrazi za odgovorom, pokušali smo razumjeti dvije velike revolucije u ljudskoj povijesti oslanjajući se pri tome na važeće interpretacije povjesničara.


Poljoprivredna i industrijska revolucija

Prije 10.000 godina ljudska je populacija brojila, nakon milijuna godina evolucije, za to doba nevjerojatnih 10 milijuna stanovnika. Ljudi su tada uglavnom bili nomadi, odnosno lovci -sakupljači. Na pojedinim geografskim područjima, obilato naseljenima divljači i jestivim biljkama, njihov se broj stalno povećavao što je neizostavno vodilo ka iscrpljivanju prirodnih resursa. Prilagodba novom problemu tražila je inovativan odgovor. Stoga su nomadi napravili sljedeće:
1. pojedine skupine intenzivirale su migracijski stil života; započele su selidbu iz Afrike i Srednjeg istoka na nove teritorije,
2. drugi su započeli pripitomljavati životinje, obrađivati zemlju i boraviti na jednom mjestu.

Život na jednome mjestu u ono je doba bilo nešto sasvim novo i originalno. Kasnije će se pokazati da je ideja života bez kretanja promijenila lice i naličje Zemlje, razmišljanje čovječanstva i izgled zajednice u mjeri o kojoj nikada nisu mogli sanjati.

Komentar

Domagoj Račić

Angažirani esej 'Održiva budućnost' bavi se načelima razmišljanja i djelovanja s ciljem temeljite preobrazbe globalnog društva u pravcu održivosti. Iako to naslov možda isprva sugerira, naglasak nije na postupcima i tehnikama, jer bi to bilo i nemoguće - zbog ambicioznosti i širine ciljeva vezanih uz održivost. Autori upravo nastoje nadići usko instrumentalno razmišljan

pročitaj...