Prvi je puta u povijesti "posjedovanje zemlje" imalo smisla. Ljudi se više nisu kretali, nisu morali nositi svoju imovinu sa sobom što je otvaralo prostor još jednoj novosti: akumulaciji stvari i dobara. Naravno, odmah su se izdvojili pojedinci vještiji od drugih u akumuliranju dobara. Slijedom dogaďż˝aja roďż˝ene su ideje bogatstva, trgovine, novca i moďż˝i. Ljudi su po prvi puta mogli ďż˝ivjeti od viškova hrane koje su proizveli drugi ljudi. Mogli su zato postati obrtnici, zanatlije, glazbenici, pisci, sveďż˝enici, vojnici, atlete… ili pak kraljevi. Tako su nastali cehovi, orkestri, knjiďż˝nice, hramovi, vojske, dinastije i gradovi.

Kod današnjega ďż˝ovjeka, nasljednika drevnih farmera i poljodjelaca, prevladava mišljenje da je poljoprivredna revolucija bila veliki korak naprijed u evoluciji ďż˝ovjeďż˝anstva. No, je li baš tako? U doba svoga nastanka, poljoprivredna revolucija je vjerojatno predstavljala miješani blagoslov. Mnogi antropolozi smatraju da obraďż˝ivanje zemlje nije donijelo bolji ďż˝ivot, veďż˝ upravo suprotno. Slaďż˝u se u promišljanjima da je bila neophodna za prehranjivanje sve veďż˝eg broja stanovnika. Poljodjelci su mogli proizvesti veďż˝u koliďż˝inu hrane od lovaca - sakupljaďż˝a po 1 hektaru zemlje. No, tako proizvedena hrana bila je slabije kvalitete i manje raznovrsna, a proizvodnja je zahtijevala mnogo više rada. Pored toga, poljodjelci su bili izloďż˝eni vremenskim prilikama, bolestima, štetoďż˝inama, napadima razbojnika i tlaďż˝enju vladajuďż˝e klase u nastajanju u mnogo veďż˝oj mjeri od lovaca - sakupljaďż˝a. ďż˝ivot u blizini vlastitih otpadaka suoďż˝io ih je s prvim velikim zagaďż˝enjem u povijesti ďż˝ovjeďż˝anstva.

Unatoďż˝ svemu, poljoprivreda je uspješno odgovorila na nestašicu. Omoguďż˝ila je enormni rast stanovništva, s 10 milijuna na 800 milijuna u 1750. godini. Takvo poveďż˝anje stanovništva uzrokovalo je zatim nove nestašice, posebno zemlje i energije. Hitno je bila potrebna nova revolucija.

Industrijska je revolucija zapoďż˝ela u Engleskoj kada je drvena graďż˝a zamijenjena ugljenom, odnosno kada je resurs kojeg je bilo sve manje zamijenjen resursom kojeg je bilo u izobilju. Upotreba ugljena potaknula je rješavanje praktiďż˝nih problema iskopavanja tla, izgradnje rudnika, crpljenja vode, organiziranje transporta i kontroliranog izgaranja. Ti su problemi relativno brzo savladani što je zatim dovelo do poveďż˝ane koncentracije radne snage na prostorima oko rudnika i mlinova. Tehnologija i trgovina uzdignuti su na pijedestal ljudskoga društva, iznad religije i etike.

Sve se ponovno promijenilo na potpuno nepredvidljiv naďż˝in. Ulogu zemlje preuzeli su strojevi i tako postali osnovno sredstvo proizvodnje. Kapitalizam je zamijenio feudalni društveni poredak. Posvuda su poďż˝ele nicati ceste, ďż˝eljeznice, tvornice i dimnjaci. Gradovi su rasli i širili se. Promjena je iznova bila miješani blagoslov. Rad u tvornicama bio je još naporniji i još više poniďż˝avajuďż˝i od rada na farmi. Zrak i voda uokolo novih tvornica postali su veoma zagaďż˝eni. ďż˝ivotni standard veďż˝ine tvorniďż˝kih radnika bio je niďż˝i od standarda poljodjelaca. No, zemlja za obraďż˝ivanje nije bila na raspolaganju, a rad u tvornici jeste.

Komentar

Domagoj Ra�i�

Angaďż˝irani esej 'Odrďż˝iva buduďż˝nost' bavi se naďż˝elima razmišljanja i djelovanja s ciljem temeljite preobrazbe globalnog društva u pravcu odrďż˝ivosti. Iako to naslov moďż˝da isprva sugerira, naglasak nije na postupcima i tehnikama, jer bi to bilo i nemoguďż˝e - zbog ambicioznosti i širine ciljeva vezanih uz odrďż˝ivost. Autori upravo nastoje nadiďż˝i usko instrumentalno razmišljan

pročitaj...