Prvi je puta u povijesti "posjedovanje zemlje" imalo smisla. Ljudi se više nisu kretali, nisu morali nositi svoju imovinu sa sobom što je otvaralo prostor još jednoj novosti: akumulaciji stvari i dobara. Naravno, odmah su se izdvojili pojedinci vještiji od drugih u akumuliranju dobara. Slijedom događaja rođene su ideje bogatstva, trgovine, novca i moći. Ljudi su po prvi puta mogli živjeti od viškova hrane koje su proizveli drugi ljudi. Mogli su zato postati obrtnici, zanatlije, glazbenici, pisci, svećenici, vojnici, atlete… ili pak kraljevi. Tako su nastali cehovi, orkestri, knjižnice, hramovi, vojske, dinastije i gradovi.

Kod današnjega čovjeka, nasljednika drevnih farmera i poljodjelaca, prevladava mišljenje da je poljoprivredna revolucija bila veliki korak naprijed u evoluciji čovječanstva. No, je li baš tako? U doba svoga nastanka, poljoprivredna revolucija je vjerojatno predstavljala miješani blagoslov. Mnogi antropolozi smatraju da obrađivanje zemlje nije donijelo bolji život, već upravo suprotno. Slažu se u promišljanjima da je bila neophodna za prehranjivanje sve većeg broja stanovnika. Poljodjelci su mogli proizvesti veću količinu hrane od lovaca - sakupljača po 1 hektaru zemlje. No, tako proizvedena hrana bila je slabije kvalitete i manje raznovrsna, a proizvodnja je zahtijevala mnogo više rada. Pored toga, poljodjelci su bili izloženi vremenskim prilikama, bolestima, štetočinama, napadima razbojnika i tlačenju vladajuće klase u nastajanju u mnogo većoj mjeri od lovaca - sakupljača. Život u blizini vlastitih otpadaka suočio ih je s prvim velikim zagađenjem u povijesti čovječanstva.

Unatoč svemu, poljoprivreda je uspješno odgovorila na nestašicu. Omogućila je enormni rast stanovništva, s 10 milijuna na 800 milijuna u 1750. godini. Takvo povećanje stanovništva uzrokovalo je zatim nove nestašice, posebno zemlje i energije. Hitno je bila potrebna nova revolucija.

Industrijska je revolucija započela u Engleskoj kada je drvena građa zamijenjena ugljenom, odnosno kada je resurs kojeg je bilo sve manje zamijenjen resursom kojeg je bilo u izobilju. Upotreba ugljena potaknula je rješavanje praktičnih problema iskopavanja tla, izgradnje rudnika, crpljenja vode, organiziranje transporta i kontroliranog izgaranja. Ti su problemi relativno brzo savladani što je zatim dovelo do povećane koncentracije radne snage na prostorima oko rudnika i mlinova. Tehnologija i trgovina uzdignuti su na pijedestal ljudskoga društva, iznad religije i etike.

Sve se ponovno promijenilo na potpuno nepredvidljiv način. Ulogu zemlje preuzeli su strojevi i tako postali osnovno sredstvo proizvodnje. Kapitalizam je zamijenio feudalni društveni poredak. Posvuda su počele nicati ceste, željeznice, tvornice i dimnjaci. Gradovi su rasli i širili se. Promjena je iznova bila miješani blagoslov. Rad u tvornicama bio je još naporniji i još više ponižavajući od rada na farmi. Zrak i voda uokolo novih tvornica postali su veoma zagađeni. Životni standard većine tvorničkih radnika bio je niži od standarda poljodjelaca. No, zemlja za obrađivanje nije bila na raspolaganju, a rad u tvornici jeste.

Komentar

Domagoj Račić

Angažirani esej 'Održiva budućnost' bavi se načelima razmišljanja i djelovanja s ciljem temeljite preobrazbe globalnog društva u pravcu održivosti. Iako to naslov možda isprva sugerira, naglasak nije na postupcima i tehnikama, jer bi to bilo i nemoguće - zbog ambicioznosti i širine ciljeva vezanih uz održivost. Autori upravo nastoje nadići usko instrumentalno razmišljan

pročitaj...