Današnjem je čovjeku teško razumjeti koliko je industrijska revolucija promijenila način razmišljanja čovječanstva, ponajviše zato što misli toga doba još uvijek utječu na našu percepciju. Povjesničar Donald Worster je 1988. godine sjajno opisao filozofski utjecaj industrijalizma sljedećim riječima:

"Kapitalisti… su obećali da će tehnološkom dominacijom prirode… uspostaviti pravedniji, racionalniji, efikasniji i produktivniji život svakom pojedincu… Metoda kojom su se koristili jednostavno je oslobađanje poduzeća okova tradicionalne hijerarhije i zajednice, drugih ljudi i prirode… U praksi je to značilo da prirodu i druge ljude treba sebično iskorištavati radi dostizanja "višeg cilja"… Ljudi moraju… stalno razmišljati o zarađivanju novca. Svijet oko sebe, zemlju, prirodne izvore, vlastiti rad - moraju promatrati kao robu koja potencijalno može donijeti profit na tržištu. Ljudi moraju tražiti pravo na proizvodnju, kupnju i prodaju te robe bez vanjskoga uplitanja i regulacije… kako su se želje umnožavale a tržišta se stalno širila, veza između čovjeka i prirode svedena je na puki instrumentalizam." (Instrumentalizam - pragmatična doktrina prema kojoj priroda postaje sredstvo, INSTRUMENT za zadovoljavanje ljudskih želja i potreba. Još jedan dokaz o otuđenju čovjeka od prirode i nastojanju da prirodu podredi sebi. op.ur.)

Takav instrumentalni odnos prema prirodi je zatim doveo do nevjerojatnoga povećanja produktivnosti i stvorio svijet u kojem danas živimo… svijet u kojem različitom kvalitetom života danas živi 6,5 milijardi ljudi, gotovo 600 puta više nego prije poljoprivredne revolucije. Rast potražnje i širenje tržišta glavni su pokretači eksploatacije prirodnih resursa na cijeloj Zemlji. Uspjeh industrijske revolucije, kao i prethodni uspjesi lovačko-sakupljačke i poljoprivredne revolucije, na kraju je prouzročio nove nestašice. Problem više nije u pomanjkanju divljači, oranica i pašnjaka, čak niti u pomanjkanju energenata i sirovina. U pitanje je došla sama sposobnost cjelokupnog eko sustava za državanje života. Čovječanstvo je još jednom prekoračilo granicu održivosti. Nova je revolucija neizbježna.

Komentar

Domagoj Račić

Angažirani esej 'Održiva budućnost' bavi se načelima razmišljanja i djelovanja s ciljem temeljite preobrazbe globalnog društva u pravcu održivosti. Iako to naslov možda isprva sugerira, naglasak nije na postupcima i tehnikama, jer bi to bilo i nemoguće - zbog ambicioznosti i širine ciljeva vezanih uz održivost. Autori upravo nastoje nadići usko instrumentalno razmišljan

pročitaj...