Buckminster Fuller je jednom prilikom rekao:

"...cijelo je čovječanstvo u opasnosti… ako svatko od nas, sad i zauvijek, ne počne govoriti istinu, istinu i samo istinu - sada i odmah."

Prilikom obraćanja nekoj osobi, okupljenoj masi, a pogotovo djeci, na ulici i na radnom mjestu, svi bismo se trebali angažirati u pobijanju laži i afirmiranju istine. Svatko ima priliku osporiti i preispitati neke dogme… npr. svatko od nas može osporiti ideju da posjedovanje više stvari čini nekog boljom osobom, ili pak može preispitati pretpostavku da će povećanje imovine bogatih pomoći siromašnima. Naša će zajednica napredovati u mjeri u kojoj budemo sposobni prepoznavati neistinite informacije.

U nastavku teksta navodimo neke uobičajene predrasude i pojednostavljenja, verbalne zamke, i popularne neistine koje susrećemo u raspravama o granicama rasta. Smatramo da ih je potrebno posebno istaknuti kako ih u budućnosti ne bismo ponavljali, ukoliko želimo stvoriti jasno promišljanje o humanom gospodarstvu i njegovom odnosu prema ograničenim kapacitetima planete.

Neistina: upozoravanjem na probleme budućnosti prizivamo upravo te probleme;
Istina: upozorenja su preporuke za drugačiji put.

Neistina: okoliš je luksuz, preduvjet konkurentnosti ili roba koju će ljudi kupovati kada će si to moći priuštiti;
Istina: okoliš je izvor života i svakog gospodarstva. Istraživanja javnog mijenja pokazuju da su potrošači spremni platiti veću cijenu za čistu okolinu.

Neistina: promjena pretpostavlja žrtvu pa je stoga treba izbjegavati;
Istina: promjena je izazov, promjena je neophodna.

Neistina: ograničavanjem daljnjeg rasta siromašni će ostati zarobljeni u trenutnoj situaciji;
Istina: siromašni ne uspijevaju poboljšati svoj položaj zbog pohlepe i indiferentnosti bogatih. Siromašnima je potrebna promjena stavova bogatih. Tek tada će rast usmjeren prema zadovoljenju njihovih potreba biti ostvariv.

Neistina: svaka se država treba dovesti do razine materijalnog blagostanja najrazvijenijih;
Istina: ne postoji mogućnost da se potrošnja svake države na svijetu dovede na razinu bogatih. Svaka bi zemlja trebala zadovoljiti fundamentalne materijalne potrebe. Sve preko toga trebalo bi biti zadovoljeno jedino unutar granica održivosti, ako je uopće moguće i za svih jednako.

Komentar

Sanja Crnković-Pozaić

"Moramo biti oprezni, ne smijemo podleći očaju jer čudna blistavost nade još uvijek postoji." - Edouard Saouma, 1993. Prije 10.000 godina stanovništvo je naraslo do neslućenih razmjera - na zemlji je bilo čak 10 milijuna ljudi. Ta ogromna brojka vodila je do katastrofe. Nisu svi ljudi mogli opstati kao skupljači i lovci. Strategija preživljavanja bila je dvojaka - jedan se

pročitaj...