Mišljenja smo da su individualizam i kratkoročnost najozbiljniji problemi današnjeg društvenoga sustava i najdublji uzrok njegove neodrživosti. Ljubav i suosjećajnost institucionalizirani kroz kolektivna rješenja najbolja su alternativa. Kultura koja ne vjeruje, ne spominje i ne razvija ljudske vrijednosti boluje od tragične ograničenosti njezinih opcija. "Ograničava li ljudska priroda stvaranje kvalitetnog društva" zapitao se Abraham Maslow, "ili možda društvo ograničava razvoj ljudske prirode?"

Revolucija održivosti će trebati, povrh svega, biti kolektivna transformacija koja omogućava izražavanje, njegovanje i razvoj najboljih ljudskih kvaliteta. Mnogi su pojedinci shvatili potrebu i priliku za promjenom. Npr., Yohn Maynard Keynes je 1932. napisao:

"...problem oskudice i siromaštva, kao i problemi ekonomske borbe između pojedinih klasa i naroda nije ništa nego zasrašujuća, prolazna i nepotrebna zbrka. Zapadnjački svijet već danas posjeduje resurse i tehnologiju… kada bi samo mogli stvoriti organizacije koje će te resurse efikasno koristiti i tako potisnuti Ekonomske probleme, koji zaokupljaju našu moralnu i materijalnu energiju, na mjesto od sekundarne važnosti… Stoga dan kada će Ekonomski problemi zauzeti mjesto koje im pripada, dakle mjesto od sekundarne važnosti, nije daleko… i kada će u središte interesa dospjeti problemi srca i uma, naši pravi problemi: život i ljudski odnosi, kreacija, ophođenje i religija."

Aurelio Paccei, veliki industrijski lider koji je mnogo pisao o problemima rasta i granica rasta, ekonomije i okoliša, resursa i upravljanja njima, često je isticao da će rješenja za svjetske probleme proizaći iz "novog humanizma". Svoje je viđenje situacije 1981. godine opisao riječima:

"...humanizam usklađen s našom epohom mora zamijeniti i poništiti principe i norme koje smo do sada smatrali nedodirljivima i koji su u međuvremenu postali neprimjenjivi i neusklađeni s našom svrhom. Novi humanizam mora poticati stvaranje novoga sustava vrijednosti za uspostavu unutarnje ravnoteže i novu duhovnu, etičku, filozofsku, društvenu, političku, estetsku i umjetničku motivaciju kako bi uklonio prazninu iz naših života; mora imati sposobnost obnoviti u nama ljubav i prijateljstvo, razumijevanje, solidarnost, duh požrtvovnosti i suživota; mora nas prisiliti da shvatimo i prihvatimo činjenicu da ćemo to više dobiti za uzvrat što nas više navedene kvalitete budu povezivale s drugim oblicima života i s našom braćom i sestrama u svijetu."

Komentar

Sanja Crnković-Pozaić

"Moramo biti oprezni, ne smijemo podleći očaju jer čudna blistavost nade još uvijek postoji." - Edouard Saouma, 1993. Prije 10.000 godina stanovništvo je naraslo do neslućenih razmjera - na zemlji je bilo čak 10 milijuna ljudi. Ta ogromna brojka vodila je do katastrofe. Nisu svi ljudi mogli opstati kao skupljači i lovci. Strategija preživljavanja bila je dvojaka - jedan se

pročitaj...