Tema ovog broja našeg časopisa posvećena je dijalogu. Riječ "dijalog" predstavlja izvedenicu grčkih riječi "dia" koja znači "kroz, putem, tijekom" i riječi "logos" koja znači "značenje riječi". Riječju, dijalog označava "rijeku značenja" koji teče među sudionicima - pri čemu ideje svakog sudionika dijaloga predstavljaju pritoke te velike, zejdničke rijeke. To je način komunikacije koji je usmjeren prema prema otkrivanju novih mogućnosti, a ne prema donošenju odluka.
U prvom prilogu donosimo iznimno značajan tekst Davida Bohma, Donalda Factora i Peter Gareta - "Dijalog". Ključna poruka tog priloga jeste da se korijeni mnogobrojnih kriza s kojima se čovječanstvo danas suočava nalaze u dominantnom načinu razmišljanja. Ključna obilježja dominantnog načina razmišljanja su:
1. Fragmentacija mišljenja. Ona se očituje u rasčlanjivaju kompleksnih problema u komponente; izučavanju svake komponente zasebno (pri čemu se onda gubi iz vida cjelina problema); te izvlačenja zaključaka o cjelini na temelju uvida u dijelove. U pitanju je analitičko/linearni/mehanicistički načinu razmišljanja koji je proizašao iz njutnovske fizike.
2. Preslikavanje. Riječ je o promatranju i interpretiranju svijeta na temelju već uspostavljenih 'mentalnih otisaka' u našoj memoriji. Sukladno tome autori ukazuju na to da u komunikaciji prevladavaju 'kondicionirani odgovori'.
3. Sigurnost. Ona se očituje u rigidnom zastupanju vlastitih stajališta.
4. Nasilje. Verbalno nasilje očituje se u nametanju svojih stavova i interpretacija, odnosno kao što autori navode na 'čvrstom inzistiranju na obrani pojedinog stajališta'.