Slušanje duhom i umjetnost timskog dijaloga

Larry Lewine Larry Lewine, doktor znanosti, predavač je na Harvard University i konzultant za područje unapređenja komunikacije vodećim kompanijama u SAD-u.

Ovaj članak se bavi dijelom organizacijskog života kojeg svi uočavamo i u isto vrijeme slabo razumijemo: timovima s "posebnom kemijom" i timovima u kojima nema takve kemije. Svatko je od nas u svom životu imao priliku iskusiti "magične trenutke" timskog djelovanja: u sportskom ili umjetničkom timu, u obitelji ili u kritičnim situacijama, na raznim zadacima, u timovima na radnom mjestu. Duboko u sebi dobro nam je poznato što znači i kako izgleda kvalitetan timski rad. Problemi se javljaju kada moramo osvijestiti to iskustvo ili kada ga moramo riječima ili slovima opisati. Vrlo često on jednostavno jest: ugodan i plodonosan, dovodi do sjajnih novih ideja, aplauza, ovacija, proizvoda ili akcija.

Direktori, dirigenti, gradonačelnici, generali, treneri, menadžeri, samousmjeravajući timovi ili članovi raznih zajednica - svi oni traže odgovor na isto pitanje: "Na koji način možemo ostvariti i održavati to specijalno stanje, magiju, kemiju... što god to jest? Na koji način ćemo dostići i održavati takvo stanje?"

Ovaj članak govori o pristupu koji ukazuje da su aktivno slušanje i timski dijalog vještine koje se mogu naučiti i koristiti na radnom mjestu - i koje su u korelaciji s visokom razinom kreativnosti i dostizanjem izuzetnih performansi organizacije.

Pristup kojeg sam istraživao i upotrebljavao u interakcijama malih grupa malo je drugačiji od standardnog pristupa u naglašavanju važnosti timskog rada. Istraživanje se temelji na radovima Petera Sengea (1990.) i Davida Bohma (1990.) u kojima se ističe razlika između dijaloga i diskusije. Dijalog je po navedenim autorima kreativna, otvorena aktivnost grupe koja zajednički razmišlja. Za razliku od dijaloga koji predstavlja "razgovor o mogućnostima" (Flores, 1979.), diskusija se odnosi na opcije, izbor opcije i akciju. Diskusija ograničava i fokusira... ona je u stvari "konverzacija radi akcije" (Flores, 1979.). Diskusija potiče učesnike na zauzimanje i obranu stava, dok dijalog potiče učesnike na suspenziju stavova i ispitivanje rezoniranja drugih sudionika kako bi se otkrile nove mogućnosti.

Komentar

Miljenka Plazonić - Bogdan

Iako smo vjerojatno svi svjesni koliko kvalitetni odnosi i razgovor mogu poboljšati klimu u organizaciji i unaprijediti rezultate poslovanja, dijalogom se premalo koristimo. Fokus sastanaka, konferencija ili drugih okupljanja uglavnom je usmjeren više na uvjeravanje nego li na slušanje drugih. Naviknuti smo na dnevni red bez posebnog vremena za razgovor, diskusiju ili dijalog

pročitaj...