U prilogu Larry Levine-a "Slušanje duhom i umjetnost timskog dijaloga" ukazuje se na doprinos različitih znanstvenih disciplina razvoju dijaloške komunikacije. Referirajući se na fenomenološki pristup autor naglašava "obvezatnost otvorenosti u pristupu objektu percepcije bez prethodno postavljenih hipoteza...". Slično tome u prethodnom broju našeg časopisa prof. Brian Arthur rekao je kako se ovdje radi o induktivnoj a ne o deduktivnoj racionalnosti, kako je umjesto nametanja vlastitih okvira (hipoteza) na situaciju potrebno jednostavno pustiti da okvir (definicija problema) proiziđe iz situacije. Sukladno takvom pristupu, Levine zaključuje kako mudrost i uvidi nisu rezultanta razmišljanja, nego primanja i slušanja.

U trećem prilogu "Utjecaj dijaloga na stvaralaštvo" Glenna Gerard opisuje slijedeće vještine nužne za uspostavku kvalitetnog dijaloga:

1. Aktivno slušanje (slušanje obilježeno traganjem za razumijevanjem ideja i emocija sugovornika, te prepoznavanjem cjeline - "velike slike")
2. Suspenziju stavova (riječ je kako o pristupu objektu percepcije bez prethodno postavljenih hipoteza, otvorena uma)

3. Reflektiranje (riječ je o procesu preispitivanja vlastitog procesa razmišljanja, odnosno o osvješćivanju svojih postavki)

4. Propitivanja (postavljanja pitanja sugovornicima s namjerom razumijevanja njihova procesa razmišljanja).