Kako bi dalje pojasnili ovaj pristup, tvrdimo da je moguće, čak i uz neznatno povećanje pozornosti, uvidjeti da se ono što nazivamo racionalno razmišljanje uglavnom sastoji od odgovora uvjetovanih i usmjerenih prethodnom misli. Ako pažljivo promotrimo "realnost" vidimo da se ona sastoji od zbirke koncepcija, sjećanja i refleksija obojenih našim osobnim potrebama, strahovima i željama, ograničenim i izobličenim kroz ograničenja jezika, navike, spolove i kulturu. Iznimno je teško odstraniti navedene komponente ili postati siguran da li je naša percepcija ili ono što o njoj mislimo - ispravna.
Situacija postaje još složenija ako znamo da misao vješto skriva ovaj problem od naše neposredne svjesnosti i uspijeva stvoriti osjećaj koji nas navodi da mislimo kako je naš način tumačenja realnosti jedini razumni način na koji se realnost može objasniti. Zato je neobično važno razviti sredstva i metode za usporavanje i promatranje misaonog procesa u tijeku.
Čovjekovo fizičko tijelo raspolaže traženim sposobnostima ali ne i misao. Podignemo li ruku znamo da to svjesno činimo, da ruku ne podiže neka druga osoba nego mi sami. To se naziva propriocepcija. Svjesni smo nekih tjelesnih aktivnosti u trenutku kada se one događaju no takva nam sposobnost nedostaje u domeni misli. Npr., obično ne zamjećujemo da na odnos prema drugoj osobi značajno utječu naše vlastite misli i osjećaji o nekoj trećoj osobi koja se slično ponaša ili slično izgleda kao druga osoba. Umjesto toga, unaprijed pretpostavljamo da odnos prema drugoj osobi direktno izvire iz njezinog trenutnog ponašanja. Problem se sastoji u tome što nam je pozornost potrebna za uočavanje tog nesklada rijetko kada dostižna.
Zašto nam je dijalog potreban?
Dijalog se odnosi na stvaranje prostora unutar kojeg se takva pozornost može ostvariti. Dijalog razmatra proces razvijanja misli i značenja koji omogućavaju neku vrstu kolektivne propriocepcije ili trenutnog odražavanja sadržaja misli i manje očitih dinamičkih struktura koje tim mislima upravljaju. Takvo iskustvo proces dijaloga osigurava kako na pojedinačnoj tako i na kolektivnoj razini. Svaki slušatelj u poziciji je odgovoriti svakom govorniku i ostatku grupe te im na taj način prenijeti vlastite poglede na iznesene pretpostavke i implikacije tih pretpostavki, kao i na zaboravljene a značajne teme. Dijalog pruža priliku sudionicima preispitati predrasude i karakteristične obrasce u pozadini njihovih misli, stavova, uvjerenja i odabranih životnih uloga. Također omogućava razmjenu tako stečenih uvida.
© D. Bohm, P. Garett, D. Factor, 1998. For Croatia © Novem d.o.o.
Prijevod i lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Povijest čovječanstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noći, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doživljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p