4. Vođenje

Dijalog je prije svega razgovor među jednakima i tu nema mjesta za kompromis. Svaki pokušaj kontrole dijaloga od strane autoriteta, bez obzira koliko pažljivo primijenjen, ometat će i sprečavati slobodnu igru misli i često delikatnih i suptilnih osjećaja koji žele nastati. Dijalog je podložan manipulaciji i u isto vrijeme apsolutno nekonzistentan s njome. U dijalogu hijerarhiji nema mjesta.

Usprkos tome, u ranoj fazi dijaloškog procesa labavo je vodstvo ipak potrebno kako bi se sudionicima objasnile suptilne razlike između dijaloga i drugih oblika grupnih procesa. Organizator bi trebao uključiti najmanje jednog, a po mogućnosti dvoje moderatora. Njihova se uloga odnosi na povremeno detektiranje problematičnih situacija ili drugim riječima, pomoć u procesu kolektivne propriocepcije i to na način koji ne smije biti manipulativan ili nasilan. Lideri sudjeluju na isti način kao i drugi ljudi. Vodstvo bi se trebalo, kada se ukaže potreba, provoditi u formi "vođenja iz pozadine" uz zadržavanje namjere povlačenja iz vodeće uloge što je prije moguće.

Opisani prijedlog nije napisan kao zamjena za iskusnog moderatora. Sugeriramo zajedničko čitanje ovog prijedloga prije početka prvog dijaloškog sastanka kako bi svi sudionici krenuli u proces na istim osnovama.


5. Sadržaj

Bilo koja tema koja je sudionicima zanimljiva može poslužiti za početak dijaloga. Nadalje, vrlo je važno da sudionici u dijalogu obznane svoje osjećaje ako ih pojedina tema uznemiruje ili ako misle da se ne uklapa u tijek dijaloga. Vrijedi pravilo: nema ograničenja na vrstu sadržaja.

Komentar

Saša Petar

Povijest čovječanstva povijest je grupnoga djelovanja. Ljudi su se družili da bi zajedno ulovili mamuta ili medvjeda, da budu jači i sigurniji, da se stisnu zajedno kako bi im bilo toplije za hladnih noći, pa se i Defoe (engleski pisac, autor knjige Robinson Crusoe, u kojoj opisuje doživljaje brodolomca koji se našao sam na malom otoku, izgubljenom u plavetnilu oceana) smilovao Robinsonu, p

pročitaj...