Iako smo vjerojatno svi svjesni koliko kvalitetni odnosi i razgovor mogu poboljšati klimu u organizaciji i unaprijediti rezultate poslovanja, dijalogom se premalo koristimo. Fokus sastanaka, konferencija ili drugih okupljanja uglavnom je usmjeren više na uvjeravanje nego li na slušanje drugih. Naviknuti smo na dnevni red bez posebnog vremena za razgovor, diskusiju ili dijalog - koji zahtijevaju vrijeme koje nam svima kronično manjka. Ima li razloga da bude drugačije?
Stara mudra kineska izreka kaže: "Na svakom početku i na svakom kraju budi oprezan!" Vrijeme uloženo u razgovor na početku neke aktivnosti uklanja izuzetno puno neproduktivnog vremena u kasnijim fazama posla. Slično tome vrijeme uloženo u reflektiranje i razgovor o odrađenom projektu ili poslu uklanja ponavljanja grešaka i daje nam mogućnost da budemo još bolji.
Osim nedostatka vremena postoji još jedan kroničan problem koji negativno utječe na korištenje dijaloga u svakodnevnom radu: nismo upoznati sa pravilima njegova korištenja.
Osnovnu vještinu slušanja (točnije aktivnog slušanja) ne susreće se u programu nijedne škole ili fakulteta, a potrebna nam je već kod dijaloga dvije osobe. Problem se dodatno povećava kako se grupa ljudi uključenih u proces dijaloga povećava - javlja se panični strah: "Kuda će nas dovesti ako svi počnu pričati?"
Osobno me veseli činjenica koju razrađuje i g. Larry Levine, autor članka, da se sve to može naučiti. Već danas postoje brojne kompanije koje u namjeri da unaprijede svoju kompetitivnu prednost svjesno ulažu napor u svladavanje vještine dijaloga. U tome im pomaže veliki broj ljudi poput g. Levina koji se bave znanstvenim i praktičnim radom sa željom da razviju i koriste metode koje omogućuju slušanje i postizanje visoke razine razumijevanja unutar grupe ljudi. Te se metode često nazivaju participativni grupni procesi a jedan od njih je i Future Conference koncept kojeg autor spominje u tekstu. Uz tu metodu postoje i druge, npr.:
1. Appreciative Inquire,
2. Open Space Tehnologije,
3. World Café (poput qCafea) i druge.
Ovaj članak se bavi dijelom organizacijskog života kojeg svi uočavamo i u isto vrijeme slabo razumijemo: timovima s "posebnom kemijom" i timovima u kojima nema takve kemije. Svatko je od nas u svom životu imao priliku iskusiti "magične trenutke" timskog djelovanja: u sportskom ili umjetničkom timu, u obitelji ili u kritičnim situacijama, na raznim zadacima, u timovima na radnom