Psihoterapija Carla Rogersa

Osoba koja želi naučiti vještinu aktivnog slušanja u radovima Carla Rogersa pronalazi odlično polazište za daljnja istraživanja. Njegove riječi u djelu On becoming a Person (1960.) i prethodno objavljene u knjizi Barriers and Gateways to Communication govore o slušanju kao o ključnoj i u isto vrijeme paradoksalnoj vještini:

"...pokušavam li slušati samog sebe i iskustvo koje se nalazi u meni... pokušavam li prenijeti tu sposobnost slušanja na druge ljude... osjećam sve dublje poštovanje prema složenom procesu života."

"...kada bih mogao čuti što mi drugi žele reći, kada bih mogao razumjeti što riječi drugima znače, kada bih mogao osjetiti slatkoću emocija iza tih riječi... u rukama bih imao moćno oružje za transformaciju sugovornika."

"...dolazimo do paradoksalne situacije - u kojoj pojedinac koji nastoji biti autentičan ne mijenja samo sebe - već i sve druge ljude sa kojima dolazi u doticaj."

Navedeno predstavlja psihološki model dvosmjerne komunikacije u kojem Rogers otkriva paradoks po kojem se djelovanje i promjena potiču i oslobađaju aktivnim slušanjem. Također zamjećuje da se transformacija događa kod oba sugovornika.


Participativno-opservacijska uloga etnografskih radnika

Aktivno slušanje svoje centralno mjesto pronalazi i u etnografskim istraživanjima gdje traži preispitivanje uloge učitelja i stručnjaka u kulturi naroda. James Spradley (1979.) progovara o beskućnicima s kojima je radio na sljedeći način:

"...slušao sam svaku njihovu riječ i dozvoljavao im da postanu moji učitelji."

Komentar

Miljenka Plazonić - Bogdan

Iako smo vjerojatno svi svjesni koliko kvalitetni odnosi i razgovor mogu poboljšati klimu u organizaciji i unaprijediti rezultate poslovanja, dijalogom se premalo koristimo. Fokus sastanaka, konferencija ili drugih okupljanja uglavnom je usmjeren više na uvjeravanje nego li na slušanje drugih. Naviknuti smo na dnevni red bez posebnog vremena za razgovor, diskusiju ili dijalog

pročitaj...